Molersko fasadersko preduzeće
…
Andrija Tot iz Erdevika, zajedno sa svoja dva sina, bavi se proizvodnjom vina. Porodični posao traje već tridesetak godina.
– Jedan sin se bavi komercijalom, pa tako uspe da proda naša vina, a drugi sin je bio u Bratislavi gde je radio u Ministarstvu finansija, međutim nostalgija ga je vukla da se vrati kući i da se posveti porodičnom poslu. Proizvodimo vina još od osamdesetih godina prošlog veka, kad je vinarija bila registrovana na poljoprivredno gazdinstvo. Onda je došao zakon da se vina ne mogu prodavati preko gazdinstava, pa smo se registrovali kao vinarija „Vinat“. Završio sam srednju poljoprivrednu školu i radio sam u PP Erdevik u vinogradarstvu i u podrumu. Kod kuće smo imali vinograd u bašti za svoje potrebe. Deda je imao pola lanca vinograda i ja sam sa njim išao tamo kao dečkić. Počeo sam da podižem svoje vinograde, tada smo iskoristili podsticajna sredstva za podizanja dugogodišnjih zasada koji su izumrli u Vojvodini. Ja sam na šest jutara zemlje podigao vinovu lozu i sve ove godine nisam težio da to prodam – priča o svojim počecima u vinarstvu ovaj Erdevičanin.
Iako oko vinograda ima mnogo posla i prodaja nije najsjajnija, ovaj proizvođač ne odustaje, već razmišlja o tome da proširi svoje kapacitete.
– Kad dođete ujutru u vinograd i uveče kad idete kući, poklonite se gazdi vinogradu. Imamo dosta posla, mada je prodaja vina opala u odnosu na prethodne godine. Rezidbe su krenule početkom februara. Za orezivanje jednog dela vinograda sam angažovao sezonce, a drugi deo orezujemo sin i ja. Prošle godine je bio solidan rod. Ranije sorte sam brao sredinom septembra. Čak sam imao kilogram i po, do dva kilograma po čokotu. Posle rezidbe se radi vezivanje lukova, popunjavanje praznih mesta, zamena stubova… Od sortimenta imamo Italijanski rizling, Traminac, Šardone, Sovinjon blank, a od crvenih sorti Frankovka, Merlot, Kabarnet suvinjon – dodaje Tot.
Stare drvene bačve ovoj proizvođač zamenio je novim, modernijim, što ne znači, kako kaže, da neće više proizvoditi barikna vina.
– Ne kažem da ako sam izbacio drvene bačve iz upotrebe, da se neću baviti proizvodnjom bariknih vina. Možda ćemo i proširivati i kapacitet same vinarije. Problem je siromaštvo. Sad je takvo stanje kod nas, nema zaposlenih, nema potrošača. Kad se i uzima nešto, uzima se ono šta je najjeftinije po prodavnicama. Ja se trudim da vina koja proizvedem budu maksimalno kvalitetna i ta vina moraju imati svoju jaču cenu. Mada, ne smemo biti nezadovoljni, situacija je takva kakva je oko nas i mi se tu moramo ukapati – ističe Andrija.
Vinova loza nije tako otporna kao što mnogi smatraju. Vinograd Andrije Tota nadgledaju i obilaze stručnjaci iz Poljoprivredne stručne službe Sremska Mitrovica, od kojih dobija korisne savete.
– Vinograd napadaju razne bolesti, ali imamo zaštitare koji nas prate na nivou okruga. Stručnjaci iz Poljoprivredne stručne službe izlaze na teren, prate i daju informacije kad treba da se tretiraju insekti koje prenose bolesti. Ako smo opazili tokom vegetacije da su neki čokoti izumrli, oni se u jesen moraju sklanjati, jer se ta bolest prenosi i makazama. Loza nam je zdrava, lepo je prezimila, očekujem ako sve ostane kako treba da će biti solidan prinos i ove godine – ispričao je za M novine Andrija Tot.
S. Stanetić