13.07.2023.
Društvo

Muzika građanima na dar

Na ulicama Sremske Mitrovice vrlo često umeju osmeh na lice da izmame ulični svirači. Jedni od njih su momci, Vladimir Jorgić iz Inđije koji peva i Jovica Bradić iz Maradika, gitarista. Od skoro sa njima je i Predrag Filipović iz Inđije, koji takođe svira. Sastav se zove „Vlada i Brada“ i u tom timu su od oktobra prošle godine.

– Može da se živi od uličnog sviranja, ukoliko si dobro organizovan. Najdalje smo stigli do Sombora i Niša i za leto planiramo boravak u Herceg Novom u trajanju od mesec dana. Tamo ćemo svirati prošireni repertoar u večernjim satima. Odlična promocija nam je svirka na ulici, nema mesta gde smo se pojavili, a da nas nije čuo vlasnik nekog od ugostiteljskih lokala, razmenio kontakte sa nama ili zakazao nastup. Međutim, ljudi to često umeju da diskredituju, jer razmišljaju da ukoliko smo ulični svirači, nismo dovoljno dobri. Zapravo, ne shvataju da ulična umetnost postoji još od srednjeg veka. Na uličnu umetnost gledam kao na posao, organizujemo se svakog dana i po nekoliko sati sviramo. Inače sam studirao vaspitački fakultet, ostala mi je još jedna godina. Prebacio sam se na filmsku i pozorišnu produkciju, jer se bavim glumom već deset godina, ali planiram da završim tu godinu, kaže Vladimir Jorgić, koji peva na ulici već sedam godina.

Savet mladima da se ne stide javnog nastupa

Vladimir Jorgić je svestrani umetnik, pa voli da piše i pesme. Savetuje mlade, da je potrebno da izađu iz zone svoga komfora, kako bi dostigli neke nove, lepše i uzvišenije emocije, zahvaljujući onome što stvaraju.

– Poručio bih svim mladim umetnicima da se ne plaše i ne stide da izađu na ulicu. To nije strašno, već naprotiv, osećaj je veoma lep. Potrebno je da pobiju te predrasude u sebi, da to nije vid prošenja, nije sve u novcu. Kada izađu na ulicu, neka izađu zbog samih sebe. Dajte taj momenat ljudima na dar. Mnogi ljudi nisu imali priliku u životu da daju novac na muziku, jer nisu imali, nisu mogli to da priušte sebi. To opet nije strašna stvar, ali onda dođu i daju uličnom muzičaru po prvi put, i to sa merakom. Zato, ukoliko imate nedoumicu da li da izađete na ulicu, učinite to, zaključuje Vladimir Jorgić.

Muzičari ovog uličnog sastava se odlično slažu, lako dogovaraju repertoar, a kažu da je komunikacija i hemija ključ svega. Vladimir je prvo upoznao Jovicu, sasvim slučajno, preko zajedničkih poznanika.

– Pesme koje izvodimo možemo da svrstamo u kulturni program. Nikada neću prestati time da se bavim, voleo bih da nas ljudi zapamte ovakve kakvi smo, po našim nastupima i energiji. U ovom poslu nas održava reakcija ljudi. Prilaze nam nasmejani, kažu kako lepo sviramo i pevamo, da smo im popravili dan. To je najvredniji komentar, kada još neko i sedne preko puta nas, vidimo da mu to prija. Izvodimo takozvani „Ex Yu rock“, koji u ljudima budi nostalgiju, a i meni odgovara da to pevam, jer i sam to volim da slušam. Odrastao sam uz takvu muziku, koja se puštala u našoj kući. Otac mi je često puštao Đorđa Balaševića, a od stranih izvođača sam zavoleo Erosa Ramacotija, kaže Vladimir Jorgić.

Naš sagovornik je iz lozničkog kraja, međutim godinama je živeo u Staroj Pazovi, a od skoro u Inđiji. Kaže da voli svoj kraj, ali mu je Vojvodina u srcu i njen lagani ritam života, kao što kaže jedna pesma Zvonka Bogdana. Poznaje i mnoge kolege ulične svirače, za koje kaže da su vrsni umetnici, gotovo ravni mjuziklima u pozorištima. O sviranju na ulici za novac, kaže da nije sve u materijalnom, iako živi od toga, ali da mu često, kao i njegovim kolegama, jeste važnija povratna, pozitivna kritika koju dobiju od prolaznika. Za svoj posao kaže da nije prosjačenje, već posao kao i svaki drugi, samo sa mnogo više osećaja zadovoljstva.

Aleksandra Dražić

 

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.