Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
Katarina Žutić, glumica
Kultura je u užasnom stanjuKatarina Žutić je naša poznata glumica koju je rumska publika imala prilike da gleda u više predstava u Kulturnom centru, a poslednja je „Svlačenje“ u kojoj igra sa svojom starijom koleginicom Jelicom Sretenović.
Sa ovom poznatom glumicom smo 11. avgusta razgovarali o samoj predstavi, o situaciji u pozorištu i kulturi uopšte, kao i njenim novim projektima.
M NOVINE: Predstava „Svlačenje“ aktuelizuje sveprisutan zahtev, pogotovo ženama, da moraju da budu mlade, lepe, stilizovane i brendirane. Po tome je reč o aktuelnoj temi, ali istovremeno je to i univerzalna, već hiljadama godina prisutna težnja žena da budu lepa. Predstava se igra već dve godine, kako na nju reaguju žene, kojima se, većinom i obraća?
KATARINA ŽUTIĆ: Predstava između ostalog govori i o teroru mladosti, dobrog izgleda ali tema je dublja od toga. A što se tog terora mladosti tiče žene se trude, kroz istoriju, da izgledaju lepše i mlađe, to je istorijska činjenica zato se i zovemo lepši pol, važno nam je da lepo izgledamo, ali žene i više taj izgled primećuju od muškaraca. Ja sam sebe uhvatila, kad treba da izađem sa drugaricama, mnogo se više trudim kako ću da se obučem i izgledam. Hoću da kažem da žene mnogo više vode o tome računa i mnogo više primećuju. Muškarci manje primećuju neke nedostatke kod žene, oni smatraju da je žena atraktivna ili ne, a ne primećuju toliko kako je našminkana ili šta je obukla.
Šta mislite zašto smo došli do toga da je važnije to pojavno, spoljno, od onoga šta smo i kakvi smo? Da li je to kad nas tako bitno kao na zapadu, da li je bilo uloga koje niste dobili zbog izgleda i da li starije koleginice imaju problema sa ulogama, da li ih ima za njih dovoljno?
Prvo mi nismo zapad, sve što važi ovde ne važi tamo. Ja sam lepa žena i ne verujem da neku ulogu nisam dobila što nisam lepa, možda više obrnuto, možda je nisam dobila zbog lepog izgleda ili godina. Ovde se više vodi računa o tome ko me je preporučio ili nije preporučio, nego kako izgledam. Uglavnom je tako, to nije samo slučaj u našem poslu, nego je svuda tako. A što se tiče godina, ja mislim da je kod nas obrnuto. Kada glumica pređe četrdesetu ili pedesetu godinu, za žene koje su ostale u ovom našem zahtevnom poslu, jer mnoge odustanu u nekom periodu života, dakle ako nisu odustale za njih ima dosta posla. Ima malo glumica koji imaju preko 50 godina i dobro izgledaju, tako da ima dosta posla za njih, viđamo ih često i u pozorištu i na filmu.
Poznati ste kao osoba koja jasno kaže ono misli. I Vaša majka, poznata glumica Svetlana Bojković tako radi, često ukazuje na neke društvene probleme ili se bori za dostojanstvo glumačke profesije. Da li Vam je to smetalo u životu?
Pa jeste, zato što mnogi misle da to ne bi trebalo da se radi, po sistemu ne talasaj. Mislim da mogu da biram, opet ne bih izabrala drugačije. Treba da postoje ljudi koji treba da ukazuju na probleme u kulturi. I ona i ja smo plaćali zbog takvih naših stavova, ali se ne bih menjala. „Voks populi“ je važan, da neka javna ličnost bude i to. Od tog silnog zahvaljivanja medijima i ljudima koji su te angažovali nema koristi, mada ima ljudi koji su takvi i ja im ne zameram. Mislim da je izuzetno bitno da se kaže da je kultura u užasnom stanju, da je malo kompetentnih ljudi na mestima koja su značajna za kulturu, a kultura je identitet jednog naroda. Mi smo mali narod, a uništavanjem kulture definitivno idemo putem u propast.
Šta mislite da li na nekim važnim mestima u kulturi treba da budu ljudi koji se bave kulturom? Imali smo i ministre glumce, ali se situacije nije bitnije popravljala.
Sada nam je novi ministar advokat, videćemo šta će on uraditi, videli smo šta je prethodni uradio, koji nam je rekao da stradanje isto što i kultura, što nismo znali. Nije toliko ni važno ko je i šta ministar – bilo da je on advokat, glumac, dirigent ili piljar – nisu uspeli ništa da urade jer je problem, ako gledamo širu sliku, u državi koja misli da je kultura nepotrebna. Tu je problem na mnogo višem nivou, mada mislim da ni ministri nisu nemoćni, ali svako gleda svoj lični interes, nikad se neće onaj ko je „voks populi“ baviti politikom, jer on ne može ni da se probije do tog mesta.
Šta radite sada, koji su u projekti u toku i da li je tačan utisak da Vas trenutno više ima u pozorištu?
Jeste, više sam trenutno u pozorištu. Još mi je ostao dan snimanja u filmu „Jesen samuraja“ gde glavnu ulogu igra Petar Strugar. Režiser je Danilo Bećković, tu igram jednu od dve ženske uloge. Kod Šotre trenutno snimam seriju o Lazi Kostiću „Santa Marija dela Salute“ koja će, po mom mišljenju, biti jedna divna edukativno – rodoljubiva serija, jer ja mislim da naš narod i ne zna ko je Laza Kostić. Svi su čuli to ime, a ne znaju koliko je on bio jedna važna figura za srpsku kulturu, da on tada nije postojao ja sam sigurna da našeg naroda ne bi bilo. On je bio svestran – bio je i novinar, prevodio je Šekspira, sem što je bio veliki pisac, ali je bio i aktivan u politici. On je bio čovek koji je našu kulturu preneo u svet, on se računa kao srpski Šekspir. Laza je bio jedna markantna figura, svestran čovek. Mi pričamo o 18. veku, a ja ne vidim nijedan razlog da se takav sličan ne pojavi i sada u ovim uslovima, to nam je potrebno. Reč je o značajnoj seriji i velika mi je čast da sam i ja tu. Igram istorijsku ličnost, glumicu Vesnu Milojević, koja je igrala praizvedbu „Maksima Crnojevića“ – bila je Fileta, a Vojin Ćetković igra sjajno Lazu Kostiću. Mislim da je to jedna zaista lepa stvar i raduje me što sam ja deo tog projekta.
S. Džakula