Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
Vladan Tasić, načelnik inspekcije rada za sremski okrug
Nije nam cilj da zatvaramo firmeProšle godine devet inspektora rada Sremskog okruga izvršilo je preko 2.200 nadzora, a 547 lica je bilo zatečeno da radi na crno.
Kako se na čelu Odeljenja inspekcije rada za Sremski upravni okrug već dve i po godine nalazi Vladan Tanasić, jedan od najmlađih načelnika inspektorata za rad, očigledno je da su „sveža krv“ i mladost doprineli tome da u 2015. godini rezultati rada ovog odeljenja budu ostvareni sa preko 140 odsto u odnosu na zadate ciljeve rada.
Tanasić je za M NOVINE govorio o radu odeljenja, akcijama suzbijanja rada na crno, kaznama za prekršaje koji su regulisani Zakonom o radu i Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu. Načelnik se osvrnuo i na činjenicu da je prosečna starost inspektora za rad 56 godina.
– Inspekcija rada na nivou Republike Srbije je jedan od najstarijih u državnoj upravi, prosečna starosna dob inspektora rada je 56 godina. To je otežavajuća okolnost, kada se zna da je to ipak mobilno radno mesto koje zahteva prisutnost na terenu, pogotovo u poslednjih godinu dana kada mi imamo intenzivnu saradnju sa drugim okruzima – ističe Tanasić.
M NOVINE: U prošloj godini inspektori rada iz Srema su imali preko 2.200 nadzora. Da li ste zadovoljni rezultatima rada Vašeg odeljenja?
VLADAN TANASIĆ: Sa tom cifrom mi smo ostvarili radne ciljeve na nivou odeljenja sa preko 140 odsto u odnosu na zadate. I to je donelo rezultate u smislu efekata rada koje mi merimo, a to su broj zatečenih lica na crno. 547 lica je bilo zatečeno da radi na crno za 12 meseci. To ne mora da znači da je svih 547 sa teritorije Sremskog okruga, zato što smo oko polovine nadzora radili na teritorijama drugih okruga, ali opet statistički gledano, neko je drugi radio ovde, tako da je taj pokazatelj tu negde za teritoriju Srema. Ono što je bitno, od tih 547 lica, sa njih 532 su poslodavci nakon našeg nadzora zaključili ugovor o radu. To je i najvažniji efekat našeg rada, što smo uveli samog poslodavca u legalan tok i omogućili zaposlenom da ostvari sva ona prava koja mu sleduju iz radnog odnosa.
Poslodavci su dužni da ugovore o radu svojih zaposlenih drže na njihovom radnom mestu, bilo da je to gradilište, kancelarija ili vozilo. Kolike su kazne za ove prekršaje?
Inspektor ukoliko zatekne lice koje radi bez ugovora o radu na licu mesta, izdaje prekršajni nalog koji iznosi 100.000 dinara za pravna lica, 10.000 dinara za odgovorno lice u pravnom licu i 50.000 dinara za preduzetnike. Ovde postoji i ona mogućnost definisana Zakonom o prekršajima da prekršilac uplati polovinu iznosa u roku od 8 dana i time se oslobađa plaćanja ostatka kazne. Ovo se pokazalo, kao i kod Zakona o bezbednosti saobraćaja, kao vrlo efikasna mera, jer se izbegava sudski postupak priznanjem krivice. Mi smo prošle godine izdali 123 prekršajna naloga po ovom osnovu i čak 119 naloga su poslodavci platili u roku od osam dana i to u ukupnom iznosu od 3.150.000 dinara. Vodimo evidenciju i o izrečenim kaznama prekršajnih sudova, a po podnetim zahtevima sa naše strane za prekršaje iz oblasti Zakona o radu, Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu i drugih zakona iz kojih mi vršimo nadzor. Prekršajni sudovi su prošle godine ukupno izrekli kazne u iznosu od 22.723.700 dinara, mimo ovih 3.150.000 dinara.
Kolike su kazne za pravna lica i preduzetnike koji drže radnike na crno?
Kazne za preduzetnike koji imaju radnika na crno je od 300.000 do 500.000 dinara, za pravna lica od 800.000 do dva miliona i za odgovorno lice kazna je do 50.000 dinara. To su kazne koje predviđa sam Zakon o radu, a mi tu imamo i Zakon o prekršajima koji daje mogućnost prekršajnom sudiji da ceni određene olakšavajuće okolnosti i da ide ispod te minimalne kazne propisane Zakonom o radu. Nikom nije cilj da ugasi postojanje samog privrednog subjekta, nego da dovoljno ozbiljno upozori i da se dalje kloni činjenja takvog prekršaja. To je politika koju pre svega vode prekršajne sudije, mi kao inspektori nemamo uticaj na iznos izrečene kazne. Ove drastične kazne koje je predvideo Zakon o radu se primenjuju tamo gde dođe do povrede na radu i tada mi insistiramo kod sudija da ne idu ispod zakonom propisanog minimuma što se tiče kazni. Kazne koje se tiču bezbednosti zdravlja na radu su najčešće u rasponu od 800.000 do milion dinara i to je jako uzan raspon i može da zvuči nepravedno, jer naravno nisu isti rizici niti štetne posledice koje mogu nastati kod trgovine i u nekoj visokorizičnoj proizvodnji poput livnice.
Koji je motiv poslodavca da ne prijavljuju radnike i koja je to oblast privrede u kojoj je najviše radnika na crno?
Ono što je njihov motiv da drže radnike na crno je sigurno ekonomska korist. Kako to sudije kažu u osuđujućim presudama, bili su svesni štetnih posledica, ali su olako držali da do njih neće doći. Činjenica jeste da nas devet radi u Sremu, kao i da ukupno 250 inspektora u Srbiji treba da kontroliše preko 300.000 pravnih lica i preduzetnika, tako da oni računaju na tu statistiku i verovatnoću da se ne može često dolaziti u kontrolu. Kada im dođe inspektor u kontrolu, najčešći izgovor zbog čega radnik nije prijavljen je da je u pitanju probni rad. Poslodavci treba da znaju da probni rad ne amnestira od odgovornosti i da se on definiše isto ugovorom o radu. Mora se priznati da često i zaposleni kalkulišu, jer je u pitanju dobrovoljno angažovanje između poslodavca i zaposlenog. Vode se mišlju da će ukoliko ih poslodavac ne prijavi dobiti možda polovinu onih doprinosa koji sleduju državi. Pri tom ne razmišljaju o svojoj budućnosti i eventualnoj penziji. Najčešće manji poslodavci koji zapošljavaju manji broj radnika u oblasti trgovine, ugostiteljstva i građevinarstva drže neprijavljene radnike, to su najkritičnije delatnosti. Mi smo to davno prepoznali i dobar deo naših aktivnosti na suzbijanju rada na crno je prepoznato ka takvim visokorizičnim delatnostima, dok recimo kod poslodavaca koji zapošljavaju preko 50 – 100 radnika, prava je retkost da nađete zaposlenog na crno. Oni su se već finansijski stabilizovali, dugo već postoje i shvatili su da se to na kraju ne isplati, jer uvek postoji mogućnost da nezaposleni prilikom prestanka radnog odnosa, bez obzira na to što je on bio na crno, tuži poslodavca i ostvari sve one doprinose i plus naknadu štete za sve godine unazad takvog angažovanja.
Koliko često vršite nadzor kod istog poslodavca?
Nije to tehnički i operativno moguće izvesti u frekvenciji na 15 ili 30 dana, s obzirom na broj poslodavaca i inspektora na terenu. Mi svakako vršimo procenu rizika, koja će biti i obavezna od 1. aprila kada stupe na snagu sve odredbe Zakona o inspekcijskom nadzoru. Tada će svakom nadzoru prethoditi niz radnji od strane inspektora, a podrazumevaće i procenu rizika poslodavca, na osnovu procene rizika vršiće se kada i koliko često će se kod nekog poslodavca vršiti nadzor.
Kako sprečiti zloupotrebe prilikom inspekcijskih kontrola, jer je javna tajna da su pojedini preduzetnici privilegovani i da njih inspektori zaobilaze?
Naši inspektori rada moraju skoro svake sedmice da idu iz Srema u druge okruge po sistemu rotacije, tako da vršimo nadzor redovno na teritoriji Grada Beograda, Novog Sada, Šapca, išli smo u Kulu, Suboticu, Sombor. Sigurno je da je takav rad ipak doneo napretke u smislu rezultata inspekcije rada. Ljudi su relaksiraniji kada rade na strani, ako neko ima toliko godina iza sebe i radnog iskustva, ponestaje mu prostora gde više da se radi nadzor. Neki smatraju da je nepristojno ići kod istih poslodavaca više puta, pa je mnogo lakše raditi na strani nadzor. Naravno i ovde isto dolaze kolege iz drugih okruga da rade nadzore i na taj način eleminišemo sumnju o nepristrasnosti. Svakako da je potrebno i podmlađivanje kadra, ali inspektorat za rad nije uspeo da dobije dozvolu za povećanje broja zaposlenih. Isto tako mi imamo plan rada po kojem radimo. Često od našeg matičnog Ministarstva dobijemo iz APR-a spisak poslodavaca koje treba da obiđemo, dobijamo njihove nazive, adrese, nema tu da li neko želi ili ne želi da ide da radi. Svake nedelje barem jedan dan imamo organizovane pojačane akcije nadzora na terenu i već sutradan ujutru do 9 sati se šalju izveštaji u sedište inspektorata u Beograd, gde postoji mogućnost njihove provere.
Da li je bilo prijava na rad inspektora?
S obzirom na preko 2.200 nadzora tokom godine, sporadičan je broj pritužbi na rad inspektora. Oni postoje i mi ih prosleđujemo ministarstvu, a ukoliko postoji nepoverenje ljudi da li ćemo mi proslediti pritužbu, mi upućujemo ljude i dajemo kontakt našeg sedišta inspektorata za rad u Beogradu i Ministarstva. Nismo do sada imali nekih nerazjašnjenih situacija i do sada nisu utvrđene nepravilnosti u radu koje se nisu mogle razjasniti.
Koliko se često desi da su kod nekog poslodavca svi papiri u redu? Kažu poslodavci da kada se neki inspektor „namerači“ na njih, sigurno će pronaći neku nepravilnost u radu.
Mi nemamo običaj da se nameračimo, nikome nije cilj da zatvori radnju. Postoji mogućnost da poslodavac nije bio upoznat sa nekim manje poznatim odredbama zakona, ali naravno da se ne može tolerisati ako se neko brani činjenicom da nije znao da treba da prijavi radnika. Mi imamo mogućnost da upravnim aktom odnosno rešenjem naložimo poslodavcu da otkloni nedostatke iz oblasti bezbednosti zdravlja na radu, ako to kontrolišemo i to je svakako naša obaveza. Mi smo izdali 203 rešenja o otklanjanju nedostataka poslodavcima prošle godine. Najčešća zabuna nastaje što poslodavac misli da ako izdamo rešenje o uklanjanju posledica, da ne pokrećemo prekršajni postupak. U oko 80 odsto slučajeva prilikom nadzora ne utvrdimo nedostatke.
Biljana Selaković