02.04.2026.
Kolumna: Malo izoštreno, Kolumne

MALO IZOŠTRENO

Da svakog novog dana bude gore nego prethodnog

U svetu i Evropi jedva da se može naći slučaj jačanja mržnje sa protokom vremena od ratnog sukoba. Rat po pravilu svuda ostaje u istoriji, svako pamti svoja stradanja pažljivije nego tuđa, ali se iz godine u godinu sve bolje sarađuje i sve lakše razgovara i dogovara. Samo između Srba i Bošnjaka u BiH provalija je sve dublja, a mržnja sve jača. Iz prostog razloga što bošnjačka politička elita, nesklona bilo kakvim razvojnim mirnodopskim programima, iz izbora u izbore nudi glasačima samo posvećenost ukidanju Republike Srpske kao genocidne tvorevine. Posvećenošću ukidanju Republike Srpske primoravaju je da se brani pretnjom otcepljenja, a zatim tako izdejstvovanu pretnju otcepljenjem predstavljaju glasačima kao smrtnu opasnost po opstanak Bošnjaka kao naroda. Ovaj fantastični perpetum mobile mržnje prema Republici Srpskoj čini BiH jedinstvenim slučajem u svetu, koji sa vremenskom distancom od građanskog rata ne smanjuje nego povećava međunacionalne tenzije. Zbog prirodne podrške Republici Srpskoj u borbi za njen opstanak, sarajevska politička elita izgradila je isti animozitet prema Srbiji, pa su unutarnje tenzije u BiH prerasle u regionalne.
U ovoj rubrici smo pre dve godine u uravnoteženim političkim istupima jedne sarajevske profesorke naivno videli mogućnost buđenja kritičke svesti među intelektualcima. Dr Sabina Silajdžić na brojnim tribinama i u intervjuima hrabro se iz jednoglasja izdvojila zalaganjem za priključivanje BiH Otvorenom Balkanu. Ulazila je u rasprave sa sarajevskim profesorima koji uprežu struku da bi antagonizam prema Srbiji potkrepili predviđanjem ekonomske štete od povezivanja sa Srbijom preko Otvorenog Balkana. Ukazivala je političarima da mora da prestane zastrašivanje naroda Srbijom i potom rentiranje proizvedenog straha radi opstajanja na privilegovanim funkcijama. Tako se od BiH pravi crna rupa zaostajanja i samoće, i „ja im to više neću opraštati“, govorila je najavljujući svoje političko angažovanje.
U zapenušanoj histeriji povodom Dana Republike Srpske profesorka Silajdžić je na društvenim mrežama, jer sarajevski mediji nisu bili spremni da je isprate, objavila tekst „Obraćanje probosanskim snagama – propitivanje i svjedočenje istini“.
U tekstu je profesorka rekla da Srbi imaju pravo da slave 9. januar 1993. kada su osnovali Republiku Srpsku sa namerom da ostanu u Jugoslaviji, jednako kao što Sarajevo slavi 1. mart 1992. dan otcepljenja od Jugoslavije bez saglasnosti konstitutivnog srpskog naroda u BiH. Rezolucija o proglašenju republike srpskog naroda na teritoriji BiH izraz je legitimne političke volje jednog od triju naroda u BiH da živi u Jugoslaviji, i da, u teritorijalnom smislu jedan deo te zemlje postane federalna jedinica u sastavu Jugoslavije. To je bila „politička mera poslednjeg utočišta“, usvojena od strane legitimnih predstavnika srpskog naroda, izabranih voljom naroda na prvim demokratskim parlamentarnim izborima u BiH. Zar se ne sećate, upitala je profesorka „probosanske snage“ u Sarajevu, da su Srbi unutar ondašnjih institucionalnih okvira, u odsustvu mehanizma za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, bili preglasani i odstranjeni voljom većine, da je odlukom o proglašenju nezavisne BiH bez njihovog pristanka pogažen princip pravednosti triju naroda u BiH? Potom su u pregovorima, vođenim godinu dana, nudili da ostanu u sastavu BiH pod uslovom da BiH ostane u Jugoslaviji, ili da imaju autonomiju u BiH, ako je BiH izvan Jugoslavije. Zar se ne sećate da ste odbili sve njihove predloge i da su potom njihovi legitimni predstavnici usvojili 9. januara 1993. rezoluciju o osnivanju Republike Srpske, kao poslednjeg utočišta srpskog naroda u BiH?
Odmah po ovoj objavi probošnjački i islamistički portali krenuli su orkestrirano sa moralnom i socijalnom likvidacijom dr Sabine Silajdžić, kao „profuknjače koja izjednačuje četnike i ustaše sa gazijama Bosne“. Proglasili su je ludom, neobrazovanom, fukarom, fukareštinom, troprstašicom… pri čemu su se najdalje čuli glasovi nacionalnih umetnika i „intelektualaca“. Pronađen je čak i sarajevski Srbin, uhlebljeni političar, da bi se baš srpskim glasom u parlamentu federalnog entiteta pokrenuo i zvanični postupak protiv nje. Studenti fakulteta na kome je dr Silajdžić vanredni profesor pokrenuli su postupak za njeno udaljavanje iz nastave.
Ne zna se od koga je ova profesorka, inače majka sedmorice dečaka, zatražila zaštitu pred moralnom, ekonomskom i, možda, nekom težom likvidacijom. Tek, u medijima se pojavilo njeno kratko saopštenje, ilustrovano fotografijom, o njenom sastanku sa bošnjačkim reisom ef. Kavazovićem, „ajatolahom Bosne“: „Iskreno zahvalna na ukazanoj prilici da razgovaramo o pitanjima koja su od značaja svima nama u BiH, kao i prilici da razmijenimo mišljenja o temama koje su od osobitog interesa za zajednicu muslimana u BIH. Posebno zadovoljstvo iskazujem na svim dosadašnjim naporima i zalaganjima Reisu-l-uleme na tragu dijaloga vjerskih čelnika, i otvoreno iskazanoj dobroj volji i spremnosti za promociju međureligijskog dijaloga. Sa ličnog stajališta izražavam zahvalnost na dobronamjernim savjetima Reisu-l-uleme glede javnog djelovanja i odgovornih istupa u javnosti, te spremnosti da se nosimo sa svim konsekvencama koje isti mogu izazvati“.
Nakon ovog profesorkinog javnog saopštenja trenutno je obustavljena njena i politička eutanazija, povučene su i sve druge inicijative protiv nje. Za uzvrat, profesorka je morala da suspenduje sve svoje političke stavove kojima je nameravala da se predstavi glasačima. Sada je u Bosni opet sve u redu, jer je svakog novog dana gore nego prethodnog.
Dragorad Dragičević

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.