MALO IZOŠTRENO

Vrbe uzvišene i srećne civilizacije

Zanimljivu marketinšku akciju priredila je hrvatska osiguravajuća kuća „Kroacija osiguranje“ povodom 140 godina svog postojanja. U kampanji pod nazivom „Kako će Hrvatska izgledati 2074. Godine“ kompanija je angažovala stručnjake raznih profila da puste mašti na volju i opišu Hrvatsku budućnosti, udaljene 50 godina, u pesimističkoj, realističkoj i optimističkoj varijanti. Kompanija je time poslala poruku da i sebe vidi u budućnosti Hrvatske koja je zauvek rešila svoje državno i nacionalno pitanje.
Opravdano se pitate šta se to tiče Srba i Srbije da bismo se bavili hrvatskim izmaštavanjem budućnosti? Polako s pitanja, rekao bi junak Siniše Pavića.
Naime, ni u jednom od triju scenarija o stanju hrvatske države u dalekoj 2074. godini nema ni jedne reči o odnosu Hrvatske prema susedima, a pogotovu prema arhineprijatelju, kako desna Hrvatska i danas doživljava Srbiju. Radoznali će svakako preduzeti na internetu uviđaj u ova tri scenarija, a nama predstoji samo da javimo prelepu vest da Srbi nisu viđeni kao hrvatski neprijatelji u dalekoj 2074. godini.
Ova zanimljiva marketinška akcija hrvatske osiguravajuće kuće skoro da se odvija u istom stvaralačkom duhu kao i ovogodišnji izveštaj o stanju hrvatske države i nacije, koga je pre desetak dana podneo pred vladom premijer Andrej Plenković. I prema njegovom izveštaju, Hrvatska impresivnim koracima ide među najnaprednije države zapadne civilizacije savršene sreće i blagostanja, ide ka još većem značaju, većem od sadašnjeg već velikog, ka ugledu i moći koji će joj osigurati da bude pitana o budućnosti Europe. Srbija i Balkan u zvaničnoj verziji ovog izveštaja nisu udostojeni ni pomena, ni tračka osvetljenja, a kamoli snopa svetlosti sa hrvatskih reflektora kojima se sutrašnjica osvetljava. Ne pominju se čak ni dobrosusedski odnosi na Balkanu, jer čemu odnosi uopšte ako je Hrvatska zauvek odvezala svoju lađu od Balkana i otisnula se ka srećnoj budućnosti Zapada, kamo Srbija i ostali ne mogu ploviti na šupljem brodovlju. Ne mogu ni „hrvatski” Srbi, jer su po sopstvenom izboru udaljeni sa hrvatskog broda budućnosti avgusta 1995. godine. Sa njima je iz hrvatskog broda izbačena i istorija, sve sa jasenovačkim logorom, krečnjačkim jamama i pokoljem u Sremu, jer takav prtljag ne priliči svetloj budućnosti.
Remetilački problem srpske demografije u Hrvatskoj konačno je rešen „dobrovoljnom“ seobom Srba u Srbiju, a s njima su se odselili i Jasenovac, i neprijatna istorija, pa više nema većih otvorenih problema sa Srbijom. Ne da nema problema, nema ni Srbije u hrvatskoj viziji budućnosti!
Ovakva sreća za Srbiju ipak je samo predstava. Suviše savršena da bi bila stvarna.
Naime, kad otvoriš hrvatske provladine medije, a pogotovu sajt vladajuće partije, shvatiš da u hrvatskoj vlasti funkcionišu dva narativa: jedan je isprojektovana samopredstava u duhu civilizacijske i rasne nadmoći, uzvišena i dostojanstvena, a drugi je predstava o Srbiji i Srbima kao o eshatološkom zlu sa kojim oni, civilizacijska elita, moraju da se bakću i da štite nezaštićene, one kojima se nije posrećilo da se uzdignu u civilizacijsku nedodirljivost, kao što se njima posrećilo. Ova predstava, stvarna i duboko uglibljena u šovinizam, proizvela je zabranu ulaska u Hrvatsku crnogorskim funkcionerima srpske pripadnosti, samo zato što poriču nekakvu permanentu srpsku agresiju na Crnu Goru. U tom narativu, Crna Gora je trenutno najbolnija žrtva Srbije, agresora koji upravlja čak i popisom u ovoj državi.
Bilo bi skladno da žrtva Srbije bude i BiH, ali bol hadezeovskih aktivista zbog BiH mora da se podnosi ćutke sve dok bosanskohercegovačko krilo HDZ crpe iz besprimerne hrabrosti Milorada Dodika svoju snagu u borbi za konstitutivnost.
Koliko iz tekućih obaveza hrvatske vlade prema antiruskoj politici EU, toliko iz drugih, dubinskih, razloga, vladajuća hrvatska stranka i njoj naklonjeni mediji odnegovali su novog arhinepriujatelja Hrvatske: Rusiju! Sve ono što je u javnom i službenom narativu bila samo Srbija, sada je Rusija. Hrvatski pisac i novinar Viktor Ivančić u kolumni „Ruse na vrbe“, objavljenom na zagrebačkom portalu Novosti, „obaveštava“ da je „Centralni komitet Hrvatske demokratske zajednice, pod predsjedanjem gosp. Andreja Plenkovića, zaključio na plenarnoj sjednici kako Srbi više nisu dovoljno snažan kolektivni entitet da bi figurirao kao Vrhovni Neprijatelj RH. Vrijeme je da tu strateški važnu ulogu preuzmu Rusi. Srbija pod vodstvom Aleksandra Vučića također je u vojnom i političkom smislu suviše slaba da bi od neprijateljstva s njom Hrvatska imala veće koristi… Zna se da su Srbi tradicionalno pod utjecajem Rusa, dotle da ih možemo smatrati njihovom balkanskom kopijom, što znači da su u kolektivni entitet koji nazivamo Rusima uključeni i Srbi, a to opet znači da razvijanjem animoziteta prema Rusima averzija prema Srbima neće splasnuti, nego čak narasti… Vrhovni Neprijatelj je apsolutno nužan, te ga možemo obilježiti i kao Apsolutnog Neprijatelja. Apsolutni Neprijatelj je trajni izvor opasnosti, a bez strepnje od opasnosti i spremnosti da se od nje obranimo nema homogene i jedinstvene nacije.“
Srbi su na stadionima i na obljetnicama „domovinskog rata“ i dalje predmet vezan za vrbe, ali su u javnom, državnom, nadahnuću trenutno sve vrbe rezervisane za Ruse, kao jedinu istinsku, i po snazi Hrvatske dostojnu, pretnju sreći zapadne civilizacije. Srbi su, „šaka jada“, privremeno odmaknuti od vrba, privremeno jer je ruska pretnja tako velika da vrba naprosto nema dovoljno.
Eto olakšice za Srbe, eto prilike da, privremeno odmaknuti od vrba, budu i sasvim zaboravljeni u službenom nadahnuću vođstva Hrvatske. Ali, avaj, i ova nada je suviše naivno skockana da bi bila osnovana. U stvarnosti su male šanse da se hadezeovski rasni higijeničari ne sete, kada se svi Rusi okače na vrbe srećne civilizacije, da su Srbi samo „mali Rusi“, i da se dodatno bace na posao.