Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
Avangardnom monodramom Podušje u režiji Dragana Jovičića Jovića glumac mitrovačkog pozorišta Vladimir Balašćak 16. aprila obeležiće dve decenije karijere. Ova predstava je samo jedna u nizu nastalih u produkciji Pozorišta Dobrica Milutinović. U pitanju je monodrama po motivima života Sergeja Jesenjina i njegove poeme Podušje.
– Dvadeset godina biti u jednoj kući, dvadeset sezona igrati u jednom pozorištu je lepo, znači da ta kuća ima potrebu za vama. Svoje prve glumačke korake napravio sam još kao klinac u ovom pozorištu, kada sam došao u dramski studio Dragana Jovičića Jovića. Tada se puno radilo, a prva predstava u kojoj sam igrao zvala se Rođendan, bila je to završna predstava našeg studija. Bilo je to divno vreme. Nakon dramskog studija, ja sam stalno dolazio u pozorište, pa sam tako igrao i u dečjoj predstavi Maskenbal. Sećam se kada je tadašnja upravnica Vesna Spasojević Jeleni Janković, sadašnjoj direktorici Pozorišta, i meni rekla „Zašto vi ne biste išli na akademiju, ovo pozorište nema glumce, svejedno igrate, ja ću vas odvesti na konsultacije“ i tako je sve krenulo. Akademiju sam upisao u Beogradu iz trećeg puta i zato ovoj deci stalno ponavljam, treba biti uporan, jer svako nađe svoje mesto pod suncem. Našem pozorištu treba glumaca, treba ići za svojim snovima i svojim ciljem – počinje priču Balašćak.
Nakon završene Akademije u klasi Predraga Ejdusa i Vladimira Jeftovića, odlazi u Trebinje i u trebinjskom pozorištu igra dve sezone.
– Tamo sam učio zanat, igrao sam u predstavama Zločin i kazna, Radovan treći, kao i u dve dečje predstave. Želeo sam da radim, da učim, da se usavršavam i zbog toga sam išao za poslom. Pola moje klase je žudelo da igra u Beogradu, te su tamo i ostali i evo sad nisu u profesiji. Niko vas ne čeka širom otvorenih ruku, a pogotovo u glumi gde su klanovi, zakulisne radnje. Nakon Trebinja sam došao u mitrovačko pozorište, a divne turneje smo imali i mimo našeg pozorišta, sa rimskim trupama, kada smo odlazili na festivale u Italiju. Ja volim svoju profesiju i pozorište je za mene svuda, zato uvek kažem pozorište je tamo gde je glumac – priča Vladimir Balašćak.
Nažalost, mitrovačko pozorište iako profesionalno i dalje nema glumački ansambl. Dolaskom glumice Jelene Janković na čelo ove kulturne ustanove pre tri godine, Vladimir Balašćak postaje jedini glumac na stalnom radu u ovom pozorištu. On ističe da ne stoji ona priča da Mitrovica nema pozorišnu publiku, jer po njemu narod voli pozorište i generacijski prate rad mitrovačkog teatra.
– Ne zaostajemo mi za ostalim pozorištima koja imaju čitave ansamble. Svake godine bude kod nas nekoliko premijera, bez obzira što nas je malo, zato svi mnogo više radimo, i pišemo i režiramo. Znate, glumci u velikim pozorištima, sa većim ansamblom, imaju mogućnost i da odbijaju neku ulogu. Ja ovde to nisam u mogućnosti da uradim, jer odbijanje uloge shvatam kao neizvršavanje radne obaveze – smatra Balašćak.
Odigrao je preko 40 predstava, mnogo više likova, a o omiljenim ulogama i onima koje priželjkuje za M NOVINE kaže:
– U mom pozorištu su mi sve predstave drage, ali posebna mi je predstava Raskol Rodiona Romanoviča, sa kojom smo pravili evropsku i azijsku turneju i osvajali nagrade. Volim i predstavu Srem naša kuća, ona je deo mene, pošto je i Srem deo mene. Igra se već tri sezone, ljudi rado dolaze da je odgledaju, smeju se. Volim i kada igram za decu, oni su najiskrenija publika. Što se tiče nekih novih uloga, odigrao sam skoro sve što sam želeo, igrao sam širok repertoar, tako da nemam nekih uloga koje priželjkujem. Polako, biće uloga, igraću ja još mnogo godina. Da nisam bio glumac, bio bih učitelj ili doktor, a ovako sam i glumac i učitelj i doktor.
Pored toga što glumi, piše i režira, odnedavno ponovo vodi i dramski studio za decu od 13 do 19 godina.
– Teši me što ima dece koja će nas naslediti i koja će nam se uskoro pridružiti u radu. Međutim, toliko se vreme izmenilo za ove poslednje dve decenije. Danas deca sede non stop na internetu, evo sad na audicijama sam shvatio da ima dece koja dođu do srednje škole i ne znaju da čitaju epsku pesmu u stihu. To je za mene posebno poražavajuće. Naravno, ima dece koja rade na sebi, sve to potiče od kuće – zaključuje Vladimir Balašćak.
Biljana Selaković