Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
INSPIRATIVNE PRIČE O LjUDIMA KOJI SVOJIM RADOM ULEPŠAVAJU ZAJEDNICU
Mala dela dobrote menjaju svet

Suzana Gadžurić vraća sjaj starom zidu
U svakoj zajednici postoje ljudi koji, često tiho i bez velike pažnje, ulažu svoje vreme, trud i ljubav kako bi prostor oko sebe učinili lepšim i prijatnijim za sve. Njihova inicijativa nije pokrenuta obavezom, već osećajem odgovornosti, željom da se očuva i ulepša ono što nam je svima zajedničko – životni prostor. Od uređenih cvetnih bašti u urbanim četvrtima, preko javnih česmi pretvorenih u mala umetnička dela, do igrališta i javnih površina koje zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca postaju mesta okupljanja i igre. Sve ove priče pokazuju kako jedna osoba ili mala grupa može imati veliko značenje za lokalnu sredinu. U vremenu kada se često žali na zapuštenost i nemar, upravo ovakvi primeri pokazuju da je promena moguća – ako postoji volja, istrajnost i bar malo dobrote.
Mala zelena oaza u Ivinoj ulici
Rumljani koji prolaze Ulicom Ive Lole Ribara, bilo da žive u blizini, ili idu u Dom zdravlja, ne mogu ravnodušno da prođu pored velike cvetne bašte ispred zgrade br. 163, ili poznatije L-5, kod prvog ulaza.
Verovatno većina pomisli kako je lepo kada se stanari udruže i reše da oplemene površinu pored svoje zgrade, održavaju različite vrste biljaka i cveća i uživaju u njihovim bojama i mirisu. No, to ipak ne bi bilo tačno, s obzirom na to da je sve ovo pokrenula još devedesetih godina i uporno neguje i održava jedna žena, sitne građe, Jelica Stojanović.
Pomoći od drugih stanara ne da nema, nego se čak neki i bune, što se troši više vode za zalivanje ove lepe bašte, kada dođu visoke temperature.
– Tu je ranije uvek bilo smeća, a ja sam u prizemlju pa mi je to smetalo. Pokupim ga i odnesem u kontejner, a ponovo se baca, zato sam rešila sve da očistim, pokosim i zasadim baštu. Prvo je bilo više zimzelenog drveća, ali tokom velikog nevremena pre nekoliko godina, to drveće je počupano i ljudi iz „Komunalca“ su ga odneli. Onda sam počela da sadim više cveće.
Sve se ovo zasniva samo na mom radu, to je moj trud, kupovala sam sadnice, a neke žene koje ovuda prolaze i donesu mi poneko cveće ili ukrasne biljke.
Veliko drvo albiciju sam dobila, bila je mala sadnica, sada je veliko drvo, a juke pored puta sam isto zasadila ja. Kad iziđem na terasu, volim da vidim lepu baštu, kaže Jelica Stojanović.
Ona dodaje da je za održavanje potreban veliki trud, pogotovo jer sve radi sama.
– U penziji sam, radim koliko mogu. Ne znam do kada, ali održavaću sve to, dokle god budem mogla, ističe naša sagovornica.
No, čudno je kako ljudi nemaju želju da se i oni uključe u aktivnosti na oplemenjivanju i ulepšavanju svog životnog prostora. Svakako da bi to bila prilika da se, uz malo truda, lepo druže i dalje održavaju i novim sadnicama obogate ovaj lepi prostor oko njihovog ulaza u zgradu.

Jelica pored zasađenih juka
Da bude lepo i u selu
Omiljeno mesto najmlađim stanovnicima mitrovačkih sela su svakako dečija igrališta. U Martincima i Kuzminu deca rado posećuju svoj kutak za igru. Martinačko igralište je od skora u novom, modernijem ruhu, dok Kuzminci uživaju u klasičnom igralištu, koje je od prošle godine upotpunjeno ziplajnom. O zelenim površinama brine mesna zajednica, a bilo bi dobro kada bi se meštani domaćinski odnosili prema javnim površinama. Svedoci smo da se često smeće baca po igralištu, a ne u kantu koja postoji uz trotoar, kao i da se uništava dečiji mobilijar šaranjem i fizičkim uništavanjem.
Oni nešto stariji Kuzminci letnji raspust provode na školskom igralištu, dok se najstariji meštani rado okupljaju u centru sela, kod spomenika.

Igralište u Kuzminu
Komšinice na zajedničkom zadatku
Nakon što je izgrađen nadvožnjak u Staroj Pazovi prema Golubincima, deo stanovnika Ulice Ćirila i Metodija ostao je bez svojih velikih travnatih površina ispred kuća. Ostala im je manja zelena površina, a preko puta površina oko nadvožnjaka. Kako ovaj prostor ne bi bio prazan, većina meštana ove ulice je ispred svojih kuća zasadila drveće, žbunove, cveće i time ga oplemenila. Ana Dvornicki, Ana Balaž i Nevenka Puškarić su se udružile i rešile da urede i prostor ispred prodavnice. Od Mesne zajednice su tražile i dobile velike žardinjere u kojima se nalazi sezonsko cveće, koje one održavaju i zalivaju. Nevenka, čija je kuća najbliža prodavnici, vodi računa i o čistoći, te se često može videti, kako čisti i skuplja smeće. Ovo joj ne predstavlja problem, jer želi, kao i njene komšinice, da im okolina bude čista i što lepša, ali nažalost, ne dele svi njihovo mišljenje. Često se suočavaju sa uništavanjem sadnica i razbacanim smećem oko prodavnice. One kažu da neće odustati od ideje, da svoj životni prostor ulepšaju i savetuje svima da održavaju javni prostor u svojoj neposrednoj blizni, jer uz malo rada i truda, svima će biti lepše.
Od ružnog pačeta prelepi labud
Kad se pređe most na Savi, pa se iz Sremske uputite u Mačvansku Mitrovicu, neretko ćete videti lepo oslikane javne česme, a onda i stare i zaboravljene, oronule zidine, koje su pretvorene u šarene i vesele, ukrašene i oku prijatne motive. Suzana Gadžurić već pet godina brine o jednoj staroj česmi, inače se bavi slikanjem, te iz godine u godinu, česma dobije novo lice. Ovoga puta pomogle su joj devojčice Teodora Mićić, njena kćerka, kao i Lenka Stojinović i Jelena Jovanović.
– Pojedini meštani pitaju da li treba pomoć i uvek rado, u prolazu i pomognu. Čak mi i nagoveste da ih mogu pozvati prilikom neke sledeće akcije, mada je to uvek neplanski, kaže Suzana.
Oslikala je i zid ispred lokalne prodavnice, gde su se nekada nalazili razni grafiti i nepristojni natpisi.
Akcije su se počele širiti i na druge lokacije, pa su tako pre dve godine suzana i njen suprug Zoran sa komšijama Milovanom Bugarinovićem i Ivanom Baranom uredili dečje igralište.
Na njihovom putu „akcija“ našao se i mostić u Mačvanskoj Mitrovici i zid dugačak 15 metara. U tome im je pomogla i Mesna zajednica, a u ovoj akciji, kaže Suzana, učestvovao je pored supruga Zorana i prijatelj Mladen Perić.
– Interesantno je to što ima podeljenih mišljenja oko našeg angažovanja. Neki nas hvale, a neki nam kažu da to što radimo je bezveze. Ideje dolaze same od sebe, a ja sam jedna od onih osoba koje vole nešto ružno da pretvore u nešto lepo. Uživam u tom procesu transformacije, kada od ružnog pačeta napravite prelepog labuda. Srećna sam što me i moja porodica u tome sledi, kao i naši sugrađani, zaključila je Suzana Gadžurić.
EMN