Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
SADA & OVDE
Nikad nedeljom!Polemika o tome da li ukinuti ili ne rad nedeljom po meni je isforsirana. Postavljena je na ideološku ravan, ko je za rad nedeljom taj je po definiciji eksploatator, ko je protiv taj je valjda nekakav humanista. Zli kapitalisti za Boga ne znaju nego samo tlače sirote radnike i nije im dosta šest dana u sedmici, nego zapeli i za onaj sedmi, svetu nedelju. A znamo da je i Bog svet stvarao šest dana, a sedmi se odmarao. Međutim, ako radiš u trgovini, ni Bog te neće spasti rada baš tog sedmog dana, naročito ako je ta trgovina u obliku tržnog centra, nekog supermarketa ili daleko bilo pekare. Fabrike u kojima se radi po smenama retko ko spominje. Tu se valjda podrazumeva da su svi dani u izmešani, da na posao, ako ti tako padne ideš u subotu i nedelju, a slobodan si ponedeljak i utorak.
Zašto su svi zapeli za prodavnice i prodavačice, meni stvarno nije jasno. Valjda je to medijski isplativo. Dušebrižnici kukaju nad tim ženama, a u većini slučajeva jesu žene mada ima i poneki muškić među njima, kao da rade u rudnicima, a ne u prodavnicama i kao da rade 24 sata dnevno sedam dana u nedelji. Prvo, to nije tačno, drugo, svako ima kakvu takvu mogućnost izbora. A treće, i po meni najzanimljivije, te žene bi i onako radile nedeljom u svojim kućama, besplatno, pa kad je već tako, bolje da rade za platu, ma kolika ona bila, a i lakše im je za kasom nego u rođenoj kući za šporetom, daskom za peglanje ili nad kadom.
Nisam uopšte cinična, niti pravdam bilo kakvu eksploataciju i ovo malo pre napisano mogu i potkrepim podacima. Evo, ovako. Svi ste čuli za čuveni Davos, grad u Švajcarskoj u kome se svakog januara skuplja svetska elita ne bi li razglabala o ekonomiji. Sjati se tu i kurta i murta, i Tramp i Vučić i svi planetarni bogataši. E na tom forumu u Davosu ove godine se moglo čuti, kako piše nedeljna „Politika“, da žene širom sveta svakog dana potroše 12 miliona sati rada u kući. Taj rad se uglavnom sastoji od kućnih poslova, nege dece i starih i taj rad nije plaćen i potpuno je nepriznat. Kada bi se plaćao minimalnom satnicom koštao bi neverovatnih 11 milijardi dolara godišnje. Do te cifre, piše „Politika“ došla je organizacija „Oksfam“ u izveštaju koji je predstavljen u Davosu. I ne samo to, sati koje žene ulažu u brigu o domaćinstvu organičavaju njihovo školovanje i bolje uslove na tržištu rada. One zarađuju manje i time gube mogućnost da postanu finansijski nezavisne. Zaključak je sledeći: „žene rade previše i to često neplaćeno, bez priznanja – nevidljivo“.
Pa vi sad vidite. Prva bih bila za ukidanje rada nedeljom, kada bi to imalo suštinskog smisla. Ovako, ne vidim nikakvu naročitu korist za radnice. Nedelja za ženu nije nikakav dan odmora, već dan najtežeg rmbanja. Većina od njih boga moli da ode na posao i odmori se od kućnih obaveza. A one, kućne obaveze, ne nestaju dolaskom na posao, nego strpljivo čekaju da se mučenica vrati kući i zaskoče je već na vratima. Tako da bi za žene pravo pitanje bilo kako smanjiti rad nedeljom u sopstvenoj kući. Kad središ stvari u vlastitom domu, lako ćeš izaći na kraj i sa ostatkom sveta.