Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
MRTAV UGAO
LoženjeDragan Stojković Piksi nam je, sa svojom družinom, prošle nedelje priredio zabavu. Konačno. Na dva meča naše fudbalske reprezentacije palo je čak devet golova. Pobeđena je Irska sa 3:2, a moćnim Portugalcima smo rezultatom 2:2 oteli bod. Bukvalno.
Loženje na reprezentaciju može ponovo da počne. Ovoga puta, razloga je više od jednog.
Kao prvo, konačno smo videli leđa Slaviši Kokezi. E sad, da li će se nešto promeniti odlaskom čoveka koji je sleteo na funkciju predsednika Fudbalskog saveza ničim izazvan, ostaje da se vidi.
Drugi razlog za optimizam je početak novog ciklusa kvalifikacija i sanjarenje o odlasku na Svetsko prvenstvo. Paradoksalno zvuči činjenica da smo prethodnih nekoliko decenija češće učestvovali na svetskoj nego na kontinentalnoj fudbalskoj smotri. Istina, nismo se baš naigrali i uglavnom smo bili epizodisti, kojima su sujeta i interesi pojedinaca uvek sudili i pre nego što sudija odsvira kraj. Zato valjda svaki novi ciklus dočekujemo u nadi da će se nešto promeniti. So na ranu su nam sipali Hrvati koji su pokidali na prošlom Svetskom, dok smo mi ostali praznih šaka vođeni cepkom zvanom Mladen Krstajić.
Tu dolazimo do, može biti, najvećeg uzroka sreće i nade srpskog auditorijuma, jer je kormilo nad brodom koji tone preuzeo Piksi. Naša legenda ima svakako mnogo više harizme od svojih prethodnika, što može biti presudno, pogotovo u reprezentativnom fudbalu. Džaba ti znanje i taktika ako ne umeš da motivišeš igrače i nateraš ih da te slušaju. Utisak je, nakon prva dva odigrana meča, da je novi selektor u tome uspeo.
Meč sa komičnom reprezentacijom Irske je bio čudan na mnogo načina. Piksi je imao svega nekoliko dana da se upozna sa igračima i utegne ekipu. Nije išlo u prilog i to što naša selekcija igra tri utakmice u roku od nedelju dana. Praktično, treba ti 20 igrača u rotaciji kako bi iskalkulisao i odmorio pojedince.
Najveći događaj u novijoj istoriji našeg reprezentativnog fudbala bio je momenat kada smo zaigrali sa dva napadača. Zgledali su se novinari u loži, a i gledaoci kraj malih ekrana, kada je naš selektor odlučio da upari Mitrovića i Vlahovića u napadu. Presedan koji se ne pamti. Na kraju smo slomili poluamatersku ekipu iz Irske, a Mitrović je još jednom pokazao da mu je nacionalna selekcija sigurna kuća i mesto gde se vraća u život.
Što se tiče utakmice sa Portugalcima, najzabavnije je bilo na kraju. Naši su uspeli da se vrate u drugom poluvremenu i nadoknade dva gola razlike. Opšti utisak je da smo zaslužili bod. A možda i sva tri, s obzirom na to da su nam Portugalci dali dva prilično jeftina gola.
Ali šou kreće u poslednjim minutima kada Ronaldo daje očigledan gol ali ga sudija ne konstatuje. Iz aviona se videlo da je lopta prešla gol liniju, Ronaldo počinje da pizdi na sudiju koji to nije video, revoltirano baca kapitensku traku (kao da mu je ona nešto kriva) i napušta teren pre isteka vremena. Scena koja je ubrzo osvanula na svim globalnim medijima. Opet je Beograd bio centar sveta. Jel nam je žao sirotog Ronalda? Naravno da nije. Što ono kažu: To je život, sranja se dešavaju.
Naša reprezentacija igra u gostima protiv Azerbejdžana u vreme izlaska ovog broja M novina. Šta će se tamo desiti, nije toliko ni bitno. Jasno je da su Portugalci i dalje glavni favoriti za osvajanje prvog mesta u grupi. Mi ćemo se najverovatnije boriti za baraž i to je činjenica.
Ono što je najbitnije, jeste to da smo konačno dobili selektora koji ima moderna shvatanja fudbala i spreman je da rizikuje. Takođe, postalo je svima jasno da ne postoji „prva postava“ u reprezentaciji, pogotovo u ovakvim uslovima. Prošle nedelje smo videli neke lepe akcije i još lepše golove posle njih. Piksi nam je pružio zabavu i hvala mu na tome. Pa neka opet krene loženje, ništa nam drugo ne preostaje.