24.06.2019.
Projekat

STANIJA ROGULJA, POLJOPRIVREDNICA IZ ČALME

Već 15 godina uspešno vodi farmu svinja

Stanija Rogulja je sigurno jedna od retkih žena koja stoji na čelu jednog poljoprivrednog gazdinstva. Čini se da je položaj seljaka i stanje u srpskoj poljoprivredi isto skoro 30 godina, pa je zaista neobično videti jednu ženu koja je rešila da se bavi svinjarstvom sa 24 godine. Kako i sama kaže, nije ni razmišljala koju odgovornost bavljenje poljoprivredom nosi, kao ni težinu posla.

– U početku je svima bilo neobično da vidi mladu ženu u ovom poslu. Sada me svi prepoznaju i mislim da sam u okruženju jedina mlada žena koja se bavi poljoprivredom. Kada sam krenula u ovaj posao, neiskusna, zamišljala sam da ću samo da hranim svinje, a da će sve ostalo samo od sebe da se namesti. Nisam mislila da mi je potrebna hrana za svinje, da ću morati da obrađujem zemlju. Jednostavno sam krenula bez prevelikog razmišljanja, kaže kroz smeh naša sagovornica.

Stanija je davne 2003. godine rešila da od svoje ušteđevine kupi nekoliko nazimica i tako krene da se bavi svinjarstvom. U tom trenutku, nije imala podršku od svoje porodice.

– Iskreno, u ovaj posao sam krenula iz dosade, jer nisam znala šta kod kuće da radim. Nisam imala posao, s druge strane sam htela da budem sama svoj gazda. U dvorištu smo imali jedan prazan objekat i tako sam došla na ideju da tu napravim tovilište. Iako su svi u mojoj porodici bili protiv moje odluke, vremenom su se svi polako uključili, govori Stanija.

Ona dodaje da je na početku bila veoma zadovoljna, jer je cena svinja bila dobra.

– Posle pet godina, oko 2008. godine, napravila sam veće tovilište i to od zarade koju sam ostvarila. Nismo imali tada subvencije, ali je bilo mnogo bolje, jer je tržište bilo stabilnije. Sad predaš svinje za prodaju, ali nisi siguran kada ćeš novac dobiti, niti si siguran koja će biti cena, navodi Stanija.

Takođe, ona ističe da bavljenje svinjarstvom ima svoje prednosti i mane, kao i izazove.

– Pre dve godine sam htela i da prestanem da se bavim ovim poslom. U Institutu za poljoprivredu sam predala dokumente za subvencije za 215 svinja za period od maja do septembra. U decembru sam nazvala Upravu za agragrna plaćanja da se informišem, ali su mi rekli da moje dokumentacije nema. Kada sam otišla u Institut, uvidom u spisak videla sam da moji papiri nisu zavedeni, niti postoji bilo kakav dokaz da je dokumentacija prihvaćena. Jednostavno, moja dokumentacija se zagubila. Kako? Ne znam. Nikada taj novac nisam dobila, niti bilo kakvo izvinjenje od čelnika iz Instituta. Tada su mi subvencije bile praktično jedina zarada. Bila sam u gubitku, a niko nije odgovarao za to, govori Stanija.

Međutim, to je nije sprečilo da nastavi dalje da se bavi svanjarstvom. Ona navodi da je potrebno veliko odricanje i veliki rad da bi čovek mogao da ostvari zaradu u poljoprivredi.

– Na početku smo imali jedan mali traktor, prikolicu, drljaču. Sad imamo i kombajn, veliki traktor, setvospremač, veliku prskalicu. To smo sve od svoje ušteđevine stekli. I još jedan problem postoji u ovom poslu, po meni će on biti sve veći. Na selu je sve teže da nađeš radnika, a o mladoj radnoj snazi da ne govorim, ističe Stanija.

Naša sagovornica govori da su joj na početku seminari i predavanja koje je posećivala bili od velike koristi.

– Veoma je važno da se čovek u ovom poslu edukuje. Išla sam na seminare i predavanja na početku i to mi je veoma značilo. Mnogo su mi pomogli i profesori sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. U planu mi je da napravim još jedno novo savremenije tovilište, a ove godine ću prvi put podneti i zahtev za subvencije za mehanizaciju, navodi Stanija.

Ona je učestvovala i u istraživanju nazivom „Biosigurnosne mere na porodičnoj farmi svinja“, koje je ušlo je u knjigu stručnih predavanja Veterinarskog instituta u Novom Sadu, a i jedina je žena koja je primila priznanje Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu za izuzetnu proizvodnju žitarica i tov svinja.

Po Stanijinom iskustvu, za seljaka je mnogo bolje stabilno tržište  od subvencija.

– Volela bih da na početku svake poljoprivredne godine, a to je u oktobru, znamo koja će biti cena svinja. Onda će svako znati da li će nastaviti da se bavi svinjarstvom ili ne. Dobro bi bilo kada bi država stala iza klanice i iza poljoprivrednika Po meni, prema sadašenjem stanju, svinjarstvo je na lošem putu. Pogledajmo samo odnos cene mesa u prodavnici i otkupne cene od poljoprivrednika, navodi Stanija.

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.