05.09.2019.
Poljoprivreda

KRALJEVCI: PORODICA BUGARČIĆ NE ODUSTAJE OD BOSTANA

Priča o bostanu i konjima

Razgovor smo započeli u lepo uređenoj porodičnoj kući, u opuštenoj atmosferi. Svi su prisutni. Otac Boban, kako ga svi zovu u kući i selu, odmah na početku kaže da ne voli pojavljivanje u medijima i povlači se na neki način, ali zato sin Milenko, najmlađi član porodice, sa velikim zadovoljstvom govori o njihovom radu. Dominira priča o bostanu i konjima, koji zauzimaju posebno mesto u njegovom životu. Ima i svu poluparadnu opremu za konje, kao i starinski fijaker. Upreže ih tri puta nedeljno.

– Imamo dve kobile i dva ždrebeta. Moja ljubimica je Canisa, koja je medicinski fenomen. Ovog proleća, u vreme kada je bila ždrebna, obolela je od tetanusa i svi veterinari su govorili da će biti loš ishod. Ne samo da je preživela, nego je i ždrebe dobila. Sami smo je izlečili, primenjujući terapiju koju smo na kraju sestra i ja odredili, ističe Milenko.

Milenko je strast prema poslu nasledio od roditelja, koji su se uzeli mladi. Tanja je tek napunila 18, dok je Boban imao nepunih 21. godinu kada su započeli zajednički život. Muž kaže da je morao i ličnu kartu da joj „vadi“. I pre braka svako sa svojim roditeljima je radio na njivi, a onda su, polako, zajedno, počeli da preuzimaju posao i odgovornost. Brinuli su o radu na njivi i školovanju dece.

Milica je do skora studirala i pomagala je samo koliko su joj obaveze dozvoljavale, tako da su najveći teret bavljenja poljoprivredom poneli roditelji, a kasnije i brat. Milenko je bio „vukovac“ u rumskoj Poljoprivrednoj školi „Stevan Petrović Brile“ i zamalo mu je izmakla titula đaka generacije. Svi su očekivali da će studirati veterinu, međutim, on je izabrao da bude poljoprivrednik.

– Ne žalim za fakultetom i nisam se pokajao. Zadovoljan sam životom u Kraljevcima. Navikao sam na ovaj posao i on me ispunjava, kaže mladi poljoprivrednik, koji je mnogo puta iz noćnog provoda otišao pravo na njivu.

Od svih kultura, Bugarčići su najviše posvećeni bostanu, koji je u Sremu počeo da se proizvodi tridesetih godina prošlog veka, kada su lubenice stizale do bečkog dvora, zajedno sa karlovačkim vinom. Porodica Bugarčić počela je da ih gaji mnogo kasnije.

Kažu da je proizvodnja riskantna, ali da se isplati.

– Imali smo ove godine lubenice na četiri jutra. Sejemo isključivo hibrid Topgan. Sitnije su, dospevaju ranije, imaju tanku koru, izuzetnu boju i slast.Sredinom marta započinju poslovi u plasteniku i za mesec dana iznosimo rasad u tunele. Na nekoliko njiva, na kojima proizvodimo bostan, imamo iskopane bunare i koristimo sistem za zalivanje kap po kap. Savete o zaštiti bilja dobijamo redovno u rumskoj Poljoprivrednoj stručnoj službi. Ove godine sezona je kasnila dve nedelje, ali je cena ostala dobra u odnosu na prošlu godinu, kaže Milenko

Prve lubenice Bugarčići su prodali 11. jula po 23 dinara, a najduže se zadržala cena od 18 dinara po kilogramu. Kažu da je rod bio lošiji nego lane, ali da je zato cena ovoga puta bila viša. Ističu da je prošla godina bila katastrofalna za bostandžije i da je zbog uvoza lubenica, cena u jednom danu „padala“ i za 15 dinara. Za lubenice je tržište bilo raznovrsno. Najkrupnije plodove i najveći deo roda prodali su stalnom kupcu iz Donjih Petrovaca, srednje teške lubenice marketima, a one najsitnije tovarili su u šleper za preradu.

Za razliku od lubenica, sve proizvedene dinje prodaju kupcu iz Novog Pazara. Šaban Dolovac gotovo dve decenije dolazi kombijem u Kraljevce i kupuje dinje od iste porodice. U jeku sezone svakodnevno. I svi su zadovoljni. Milenko priča da je čuo od pokojni deda Branka kako je pre mnogo godina Šaban došao kod njih i molio da dobije dinje, a da sutradan donese novac. Pristali su, jer je ulivao poverenje. Vratio se kako je obećao i sve pošteno platio. Od tada dolazi svake godine kod Bugarčića da otkupi sav rod.

Kroz priču o poljoprivredi domaćini povremeno zbijaju šale na svoj, ali najviše na Miličin račun. O njenom sunčanju u dvorištu i nedavnom putovanju u Beč. Ona prihvata šalu i dodaje da bi mogli da joj kupe novu ležaljku i kupaći kostim. Smeju se. Tata se priseća reči svoga oca koji je govorio da će Milici biti potreban pun džak para. I opet smeh.

Baba Nada, Bobanova mama, hoda sa štakom i kaže da ranije, dok je bila mlada, kola nikada nisu pošla na njivu bez nje, a tako danas ni bez Tanje. Tanja gaji cveće, kuva ručak, pere, pegla i uz sve to ide i na njivu. Sin dodaje da je mama zadužena za fine poslove, te da je ona i knjigovođa u porodici. „Knjigovođa“ toga časa ćutke uzima svesku i nešto upisuje.

– Boban je taj koji vuče napred, a mi ga podržavamo i sledimo. I Milenko je vredan, ništa mu nije teško da uradi kod kuće i na njivi. Mlad je, ima vremena, možda će jednoga dana poželeti da se zaposli, kaže mama Tanja.

Dodaje da je bostan omogućio školovanje studentkinje, da su uradili izolaciju i fasadu na kući, od njega redovno kupuju repromaterijal za novu proizvodnju i ogrev, plaćaju sve „dažbine“, od bostana svake godine kupe po jednu priključnu mašinu ili prošire i sagrade pomoćni objekat… Imaju tri automobila, tri traktora i drugu mehanizaciju.

– Nemamo jedino kombajn. Nismo želeli da ga kupimo, jer ih ima mnogo u selu, kaže Boban.

Bugarčići su cenjeni u Kraljevcima. I roditelji i deca imaju mnogo prijatelja, a brojna je i porodica. Česti su odlasci na svadbe, tu su kumstva, rođendani… Nedavno su i oni počastili rođake i prijatelje, sa kojima su podelili sreću što je Milica diplomirala na Stomatološkom fakultetu u Novom Sadu.

Utisak je da je kod Bugarčića sve jednostavno i da nemaju problema.

– Nije lako, klima se promenila, teškoće nam stvaraju visoke temperature. Muku mučimo sa biljnim bolestima. I država bi mogla više da pomogne poljoprivrednicima. Čekamo dugo na povraćaj novca, a trebalo bi brže i redovnije da isplaćuju i subvencije. Za svinje još nismo dobili novac za prošlu godinu, žali se Milenko.

Rastajemo se u predvečerje i dogovaramo da se vidimo i sutradan. Tako je i bilo.

Poranili su, nahranili stoku, popili kafu, ostavili su meso i povrće baba Nadi da skuva ručak i sa dva traktora otišli su na njivu. Svo četvoro su poslednji put ove godine zajedno „sekli“ preostale dinje. Kada su stigli, već po uhodanoj šemi, Milica je sela u traktor, a roditelji i brat krenuli su kroz bostan da seku zdrave plodove i brišu ih od zemlje pre stavljanja u prikolicu. Jako avgustovsko sunce uništilo je dosta preostalih dinja.

Milica, tek razbuđena, ćutke je vozila, a ostali su joj povremeno dovikivali… uspori… zaustavi… kreni… vozi prvom… Milka drži levo, gaziš robu…

Brzo su završili posao i na povratku kući, u polju su sreli Tanjine roditelje i sestru, koji su se vraćali sa svoje njive vozeći u prikolici dinje. Zaustavljanje i kratak razgovor. Bugarčići i njima pomažu oko bostana kada započinje proizvodnja, a kasnije, kada dođe do prodaje, svako gleda svoju njivu i brine svoju brigu.

Bugarčići stižu kući sa dinjama, a uskoro će doći i kupac.

Roditelji obavljaju poslednje pripreme, jer za dva dana odlaze na odmor u Vrnjačku Banju. Otac u šali kaže da će deca ostati kod kuće da čuvaju pare i stoku. I da uberu i prodaju preostale dinje i novac podele.

Tako će ovogodišnja prodaja bostana biti završena. Bugarčići iz Kraljevaca živeće mirnije do marta sledeće godine i zasnivanja nove proizvodnje bostana, koji će u 2020. zauzeti veću površinu.

Tekst i foto: Gordana Vukašinović

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.