18.07.2019.
Kolumna: Četke & Metle

SADA & OVDE

Piši kao što govoriš …

Pre nekoliko dana objavljena je na dnevniku RTS-a vest o tome kako su se sastali svi rektori univerziteta u Srbiji u vezi uvođenja srpskog jezika na visoke škole. Među rektorima bio i rektor Mića (sa pozom, pogledom i frizurom rimskog patricija iz doba najveće dekadencije carstva). Dotični je rektor univerziteta čije ime je postalo sinonim za „kupovni fakultet“. Dakle, mega – giga, ali to nije tema. Tema je zaista srpski jezik i pokrenuta inicijativa.

Možda nekom izgleda nevažna činjenica da nam sve više mladih ljudi iz školskih klupa izlazi gotovo nepismeno? Valjda računamo da je jedino važno da školujemo majstore i inženjere. I pride lekare i medicinske sestre koji će, kao i majstori i inženjeri, zapaliti preko. Plus šoferi, za kojima je jagma neviđena. Ali, ni ti što idu, a idu bogami u sve većim broju, nisu tema. Tema su oni koji ostaju, oni koji su doslovno naša budućnost. I u tom grmu, tj. u „toj našoj budućnosti“, leži zec. Jer, „ta naša budućnost“ ne vlada najbolje maternjim jezikom, ni verbalno, a o pisanju da ne govorim. „Ta naša budućnost“ se služi uglavnom latinicom, štampanim slovima i ima fond reči od oko 500-600 reči, ako je i toliko. Ali, nije ni to najgore. Najgore tek sledi, jer „ta naša budućnost“ će izrodi neko novo pokoljenje (neku svoju budućnost) koje neće ni toliko znati. I za 20-30 godina, ako se nastavi ovakav trend na ovim prostorima srpskog jezika će biti u tragovima, a komunikacija će biti svedena na nemušti jezik, neki hibrid engleskog i jezika kompjutera. Predviđam da neće znati da pišu, ćirilicu ni slučajno, a latinicu će natucati, samo štampana slova, a što se tiče čitanja, tu će biti bolji, verujem da će umeti da čitaju, pitanje je samo šta će čitati?

Vuk Karadžić je obišao pola Evrope na jednoj nozi da bi Srbima dao rečnik, azbuku i jezik. Piši kao što govoriš, čitaj kako je napisano … Da li je uzalud proživeo ceo život, i da li Srbima uopšte, posle 150 godina treba srpski jezik? Ili su im dosta mitovi i pravoslavna vera da bi se osećali narodom? Ko misli da se narod može biti bez jezika, taj se grdno vara.

I ne samo da treba uvesti nastavu na fakultete, nego treba udvostručiti (minimalno) časove srpskog jezika i u srednjim i u osnovnim školama. Jer, ako mi sami ne sačuvamo i očuvamo sopstveni jezik, niko neće. A bez jezika bićemo obično stado koje muče.

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.