Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
UROŠ GAJIĆ, NAJEFIKASNIJI FUDBALER „RADNIČKOG“ ČIJI SU GOLOVI DONELI NEKE OD KLjUČNIH BODOVA MITROVAČKOM PRVOLIGAŠU
Gajina „šestica“ za mirnu zimu
Postigao je presudne golove u mečevima sa novobeogradskim „Radničkim“, „Tekstilcem“ i „Mačvom“, a svojim pogocima doprineo je pobedama nad „Jedinstvom“ i „Grafičarem“
Bliži se završetak jesenje prvoligaške fudbalske polusezone u kojoj je sremskomitrovački „Radnički“ igrao u promenljivom ritmu, što je rezultiralo dvema promenama na čelu stručnog štaba. Kao da se kadrovski izmenjena ekipa iz Sremske Mitrovice u odnosu na prošlu, prilično uspešnu sezonu, uz nekoliko pehova sa povredama bitnih igrača, čitave jeseni „tražila“, da bi se pod komandom Dejana Nikolića od pretprošlog kola našla u grupi od šest najbolje plasiranih prvoligaških timova. Kako to u fudbalu često biva, teški momenti u neizvesnim i napetim susretima obično „izbace“ pojedinca koji nekim potezima „okrene“ meč i svojoj ekipi donese preko potrebne bodove. Takav igrač u ovoj sezoni u redovima „Radničkog“ definitivno je Uroš Gajić, vezni fudbaler sa sedmicom na dresu, koji je sa šest pogodaka prvi strelac tima a dobro je pozicioniran i u prvih desetak strelaca Mozzart Bet Prve lige Srbije.
Nekoliko odlučujućih golova koji su Mitrovčanima donosili ceo bodovni plen svakako nisu plod slučajnosti, već rezultat Uroševog predanog rada i ogromne želje za pobedom. Postigao je presudne golove u mečevima sa novobeogradskim „Radničkim“, „Tekstilcem“ i „Mačvom“ a svojim pogocima doprineo je pobedama nad „Jedinstvom“ i „Grafičarem“. Publika na stadionu u „Hesni“ prepoznala je kvalitet skromnog momka rođenog u Beogradu, od njegovih prvih minuta na terenu pre dve i po sezone. U Sremsku Mitrovicu došao je iz srpskog Superligaša, ekipe „Napretka“. Najpre je trebalo da nastupi kao pozajmljeni igrač Kruševljana, ali se klubovi nisu postigli dogovor, pa se Gajić opredelio za dolazak u najveći sremski grad gde je ostao do danas. Prvobitna zamisao sportskog sektora kluba bila je da Uroš igra na poziciji desnog beka, ali je vremenom postao „univerzalac“ – igrač koji je po potrebi pokrivao sve pozicije, od beka, preko prednjeg i zadnjeg veznog, do krilnog napadača, što se u savremenom fudbalu itekako ceni. Kako nam je rekao u šali, jedino još golman nije bio a i takvu mogućnost ne treba isključiti. Uroš Gajić na najbolji način sproveo je zamisli i zadatke prethodnih trenera koji su ga prekomandovali u prednju liniju tima, pokazavši – za mnoge neočekivano, manire iskusnog realizatora. Uprkos tome što nije igrač „robusne“ fizičke konstitucije, Gajić je dugo radeći na svojoj snazi, dostigao fizički i tehnički kvalitet koji mu omogućava da na fudbalski elegantan i prefinjeni način izbegne i nadmudri prekaljene odbrambene igrače protivničkog tima. Nećemo preterati ako kažemo da Uroš Gajić trenutno igra najbolju sezonu svoje seniorske karijere. Jedan od najstandarnijih igrača „Radničkog“ koji je strpljivo čekao svoju šansu, svestan je važne uloge koja mu je pripala u trećoj klupskoj sezoni, ali lični učinak ne želi da odvaja od ostatka ekipe.
– Kao ekipa ove sezone smo se skupili i našli neko zajedništvo iz koga će uvek neki pojedinac da iskoči. To sam u ovom slučaju ja, ali pokazalo se da u svakoj utakmici to može biti bilo ko od mojih saigrača. Kada sam došao u klub nisam bio standardni igrač i to mesto morao sam da zaslužim svojim zalaganjem, radom i trudom. Promenio sam mnoge pozicije u timu i čini mi se da mi ova uloga „napred“ najviše prija. U svakom slučaju morao sam da se adaptiram na sve zahteve taktike i utakmica, dajući sve od sebe na svakoj poziciji. Sadašnja Prva liga je vrlo interesantna sa malom bodovnom razlikom između timova od drugog do desetog mesta. OFK „Beograd“ je u značajnoj prednosti a među ostalim ekipama moguće je da svako pobedi svakoga. Naš cilj je ulazak u plej-of, ali ja lično želim da uđemo i u taj baraž nadomak koga smo bili prošle sezone. Onda u baražu – kako bude. Mislim da tako nešto zaslužuju „Radnički“ kao klub i ovaj grad. Treba do kraja prvenstva težiti najvišim ciljevima i izbegavati komfor zonu. To je u fudbalu jednostavno – izađeš na teren, daš sve od sebe, pobediš, ili bar ne izgubiš utakmicu. Mislim da smo realno bolji od mnogih prvoligaških timova, kaže Uroš Gajić, koji se ponosi činjenicom da će uvek moći da se pohvali pobedom nad fudbalskim velikanom kao što je „Partizan“ ili korektnim otporom koji su igrači „Radničkog“ početkom godine pružili „Crvenoj zvezdi“. Duboko je uveren da njegova ekipa do kraja polusezone može dodatno da se „utegne“, da bude u vrhu tabele i ako je moguće, preskoči beogradski „Voždovac“ u narednoj utakmici Kupa Srbije.
Prva liga je po mnogo čemu teža za igru od Superlige
Uroš Gajić pripada generaciji mlađih fudbalera. Kao i svim sagovornicima iz sveta najpopularnijeg sporta, pitali smo za ga utiske o savremenom fudbalu i razlici u odnosu na nekadašnju igru. Mada je susret sa starim fudbalom naš sagovornik imao uglavnom preko You toube-a i sličnih internet platformi, kaže da je razlika u fudbalu ogromna, baš kao što je, po njemu i razlika između Superlige i srpskog prvoligaškog takmičenja.
– Mislim da je u mnogim segmentima danas u Srbiji lakše igrati Superligu, nego Prvu ligu. Prva liga zahteva dosta „tuče“, snage i trke. Jednostavno, takvi su zahtevi lige i ako nisi dovoljno spreman ne možeš adekvatno da odgovoriš. Superliga je drugačija jer se ovde više igra na pas – „od noge“, pa su i taktički zahtevi drugačiji, kaže Uroš Gajić.
Kao dečak rođen 2000. godine u Beogradu Uroš je prve fudbalske idole pronašao u svom domu. Uz oca Mirka i starijeg brata zainteresovao se za popularni sport. U Novom Beogradu gde živeo sa porodicom postao je deo kluba, odnosno škole fudbala „Premijer“ u kojoj su klinci od pet ili šest godina kroz dečiju igru rekreativno trenirali. Ozbiljniji fudbalski korak usledio je tri godine kasnije u klubu „Pesrpektiva“ koji je kasnije poneo ime „13. maj“ a nalazio se u predgrađu Zemuna. Ovde je odigrao prvo ligaško takmičenje sa tadašnjim klubovima na nivou Beograda. Kao učenik osnovne škole Uroš je shvatio da je fudbalska lopta jedino što ga interesuje. Svaki školski odmor značio je obavezno igranje fudbala – sa pravom ili improvizovanom loptom, bilo je potpuno svejedno. U svojoj 12. godini prelazi u „Teleoptik“, filijalu FK „Partizan“ koja je, kao i danas bila zadužena za rad sa perspektivnim mladim igračima, potencijalnim prvotimcima „crno-belih“. Kroz ligu „petlića“ prvi put je zaigrao u ozbiljnoj konkurenciji protiv najvećih klubova. Naredni logičan korak bio je prelazak u kadete „Partizana“. Trener Milan Ristić za ovu priliku odabrao je Uroša i njegovih šest – sedam vršnjaka. U Kadetskoj ligi Srbije ekipu u jednom momentu preuzima Žarko Lazetić, nekadašnji igrač i trener „Partizana“ i aktuelni šef struke „TSC“- a iz Bačke Topole, prošlogodišnjeg vicešampiona Srbije. Pod Lazetićevom trenerskom palicom Uroš Gajić dobio je ozbiljniju minutažu. Tu je mnogo naučio o taktičkoj postavci ekipe i načinu najbolje adaptacije u odnosu na igru i samog protivnika. Posle osvajanje Kadetske lige usledio je premeštaj u omladinski pogon „crno-belog“ kluba koji je takođe vodio Žarko Lazetić. Kada su se ekipi priključili stariji igrači, među kojima su mnogi imali ugovore i garantovano mesto u timu, Uroš je ne želeći da sedi na klupi krenuo u potragu za novom fudbalskom šansom. Prethodno se prvi put suočio sa neprijatnim osećajem sedenja na klupi za rezerve i neizvesnog čekanja prilike za ulazak u igru. Kako je jedan od uslova „Partizana“ za odlazak iz kluba bio prelazak u klub nižeg takmičarskog ranga, sedamnaestogodišnji Uroš Gajić pojačava redove omladinaca tadašnjeg beogradskog ligaša – ekipu „Radničkog“ sa Novog Beograda. Na poslednjoj, takmičarski nebitnoj utakmici s kraja prve sezone u novobeogradskoj ekipi Uroš je doživeo nezgodnu povredu prednjih ukrštenih ligamenata posle koje su usledili operacija i sedam meseci pauze. Prinudna pauza kao i svakom sportisti teško mu je pala, ali je iz predostrožnosti morao da miruje. Čelni ljudi „Radničkog“ bili su korektni i sačekali su mladog fudbalera kako bi ga uključili u prvi seniorski tim koji je tad igrao trećeligaški rang. Međutim, posle dve ili tri utakmice usledila je pandemija korona virusa i novi težak period za igrača koji je „pucao“ od želje za igrom i dokazivanjem. Sećanja na novobeogradski klub ostala su krajnje pozitivna. Ovde je osetio „slast“ seniorskog fudbala, što je za njega bilo novo iskustvo obeleženo „sudarom“ sa snažnim, korpulentnim, na terenu „žestokim“ četrdesetogodišnjacima. U periodu posle zatvaranja u koroni, u prolećnoj polusezoni sezoni 2020/21. Uroš Gajić prelazi u kruševački „Napredak“ i postaje igrač najjačeg fudbalskog takmičenja, Superlige. Od iskusnog trenera Milana Đuričića – Đumija koji će kasnije imati značajnu ulogu u stručnom štabu prvog tima „Partizana“, naučio je mnogo novih fudbalskih stvari. U Kruševcu je kaže, proveo divnih šest meseci, ali mu klub koji je posle prvog dela sezone „bežao“ iz donjeg dela tabele, nije davao veliku minutažu. Debitovao je tek u poslednjem kolu na „vrućem“ gostovanju u Novom Pazaru gde je u 85. minutu asistirao centarforu Luki Milunoviću za jedini gol Kruševljana. U dogovoru sa trenerom Đuričićem, Uroš je tražio način da obezbedi konstantnu igru kroz pozajmicu u drugom klubu. Izbor je pao na sremskomitrovački „Radnički“ gde je momak iz Beograda već odigrao dve pripremne utakmice. U tim tadašnjeg trenera Bogdana Koraka došao je kao alternativno rešenje na bekovskoj poziciji, da bi kod novog „šefa“ Dragana Perišića postepeno dobijao sve veću minutažu na terenu. Posle perioda adaptacije na novo okruženje i igrače ponovo je morao da se dokazuje i pokaže da zaslužuje stalno mesto u timu. Broj Gajićevih igračkih minuta povećao se kod novog stratega Dejana Nikolića, naročito prošle sezone kada je uz dva gola zabeležio i nekoliko asistencija. Kako je uzlazni trend zabeležen kod trenera Tešovića i Jankovića, talentovani „veznjak“ nada se dobroj formi do kraja sezone. Nisu ga obuzeli euforija i razmišljanje o daljim fudbalskim koracima i nastavku karijere. Smatra da treba dobro da radi i pruži sve od sebe a stvari će, kako reče „same doći na svoje mesto“. Naravno, svestan je da pored discipline, rada i truda, važnu ulogu u sportu ima i sreća. Svakako da će mu, kao đaku „Partizanove“ škole, poziv „crno-belog“ kluba uvek biti želja.
Dejan Mostarlić
Foto: Filip Savić
Projekat „SPORT ZA SVE: Mitrovica grad šampiona“ sufinansira Grad Sremska Mitrovica