Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
CENTRALIZACIJA U FUDBALU
Podela i monotonostVanredna pojava u našem fudbalu. Po dugoj neprikosnovenosti dva kluba, možemo komotno da se poistovetimo škotskoj ligi i tradicionalnom primatu „Seltika“ i „Glazgov Rendžersa“. Kada se radi o fudbalu, neprikosnovenost „Partizana“ i „Crvene zvezde“ ne ogleda se samo u takmičarskom aspektu, ali makar u tom takmičarskom delu ove sezone između naša dva najpoznatija imena mogao bi da se nađe još neko, možda čak i dva kluba. TSC i „Čukarički“ ozbiljno pretenduju da se ispreče između večitih i učine nešto vrlo retko viđeno za poslednje 32 godine.
„Obilić“, „Vojvodina“ i „Radnički֧“ iz Niša po jednom su uspevali da nadmaše jednog ili oba beogradska večita u toku sezone, „Obilić“ 1998. godine, Vojvodina 2009. godine i „Radnički“ iz Niša 2019. godine. Bez obzira što prvenstvo još uvek traje i do kraja su ostala tri kola, tok dosadašnjeg dela može sa dobrom verovatnoćom da nagovesti već sada konačni bilans. Ne treba nikada davati konačni sud dok postoji matematička verovatnoća za nešto drugačije, ali sve izdogađano u prolećnom delu prvenstva daje svima za pravo da jasno pretpostavljaju krajnji izgled tabele. Bipolarnost kao pravo stanje stvari označava prevagu dva subjekta i podređenost mnogih drugih, ostalih 14 klubova Superlige Srbije i stotine drugih profesionalnih, poluprofesionalnih i amaterskih klubova pod našim nebom.
U svakoj državi uglavnom se izdvajaju dva kluba gledano prema tradiciji, finansijskoj snazi ili političkoj podršci ujedno i trenutnom kvalitetu, negde čak i samo jedan, na primer, „Helsinki“ u Finskoj, „Vardar“ u Makedoniji. Međutim, svugde nečija neprikosnovenost bude dovedena u pitanje mnogo češće nego što je to kod nas, bar kada se govori o Evropi. Nema nigde takve dominantnosti dva kluba koja samo venredno bude narušena. Zato je ova sezona izuzetna i po izuzetnosti takve vrste neobična.
Narušavanju tako stvorene ravnoteže od nestanka bivše Jugoslavije i gašenja one velike lige isključivo uzrokuje kriza značajnih razmera u koju zapadnu jedan od dva kluba sa topčiderskog brda. Ne dolazi, nažalost, do iskakanja nekog trećeg kluba zbog kvalitativnog nadjačavanja „Partizana“ ili „Zvezde“, dođe pretežno zahvaljujući ambisu u koji neko od večitog dvojca zapadne kao posledica njihovog međusobnog takmičarskog nadgornjavanja. Može da veseli prekidanje monolitnosti ali razlozi koji proizvedu promenu dovode do blagog otrežnjenja.
Naravno, generatori igrača u dobrj meri su neki treći klubovi i to u dobroj meri klubovi van glavnog grada. Nepravično je da budu u večitoj senci i zavezanih ruku i nogu da postignu nešto više pomoću čega će našu ligu učiniti zanimljivijom, veru u regularnost takmičenja većom i sasvim sigurno dovesti veći broj ljudi na stadion i na taj način popularizovati domaće takmičenje. Regularnost se uvek provlači jer reputacija i moć večitih onemogućava sudije da svima daju podjednak tretman i ujednačeno suđenje.
Ovako iz godine u godinu na snazi je monotonost, koja skoro neosetno bude prekinuta u proseku svaku jedanaestu godinu sledom događaja tipičnim za takmičarsku godinu koja jenjava.
Do pre nekoliko godina, bez premca tri naša najpoznatija fudbalska imena Branislav Ivanović, Aleksandar Kolarov i Nemanja Matić nisu jedan jedini dan nastupali za „Partizan“ ili „Zvezdu“ u seniorskoj kategoriji. Odnegovali su ih i afirmisali neki drugi i stvorili preduslov za uspešne karijere izgrađene u „pečalbi“. Mnogi poznati igrači opet bez obzira što su branili boje „večitih“ ponikli su negde drugde a onda zbog nemoći da ih zadrže u svojim redovima matični klubovi prepuštali su ih poznatijima i moćnijima od sebe. To je na kraju dovelo do te velike centralizacije u samom fudbalu svojstvene najviše nama na celom evropskom kontinentu. Nesrazmerna nadmoć dva beogradska kluba poput nesrazmerne koncentracije stanovništva i resursa u samom Beogradu nesuprot ostatka zemlje.
Takva centralizacija dovodi do marginalizacije svih ostalih. Marginalizacija se ogleda i u simboličnoj popularnosti ostalih klubova u svojim gradovima. Ljudi u celoj Srbiji se dele gotovo isključivo u dva tabora, promil ljudi će se tek možda naći da izdvoji prvoligaški klub iz svog mesta ispred crno i crveno-belih. Takva konstelacija sa umanjenom konkurentnošću može biti samo na uštrb kvaliteta koji svi priželjkujemo. Nedostatak konkurentnosti u privredi stvara monopol, a to neizbežno dovodi do formiranja viših cena nego u uslovima veće konkurentnosti neretko i do konzumiranja proizvoda manjeg kvaliteta jer proizvođač u uslovima monopola nema toliki podstrek da potrošačima ponudi nešto bolje. Konsekvence privrednog monopola preslikaće se nesumnjivo i na ostale oblasti. Dobit od takvog sleda stvari imaju neposredni beneficijari, svi ostali zainteresovani moraće biti uskraćeni.
Nije čudno gajiti simpatije prema jednom od slavnih klubova svoje zemlje, ali jeste nerazumno davati im primat u odnosu na klub iz svog mesta. Gledajući strane lige, možemo videti zdušnu podršku stanovništva pruženu svome klubu iz unutrašnjosti u borbi protiv poznatijeg. Verovatno i njihova naklonost ide ka jednom od velikih, ali u međusobnim duelima biće uz klub mesta u kojem žive. Kod nas je nažalost prekomernom zapostavljenošću svih koji ne ulaze u red dva najveća kluba stvar dovedena do apsurda. Zbog svih štetnosti monolitnosti i bipolarnosti dobro je što se ova sezona dogodila mada ne treba ići u drugu krajnost i smatrati korisnim dubiozu jednog od dva naša najveća fudbalska kolektiviteta. I nezavidnost u koju dospe neko od večitih loše se odražava na celokupan fudbal. Poželjna je ravnoteža a nju je vazda bilo najteže uspostaviti.
Korisno je uvideti pogubnost bilo čega, ovaj put prekomernog favorizovanja. I niko od nas nije imun na simpatije prema „Partizanu“ ili „Zvezdi“, međutim, opšti interes je važniji od onih pojedinačnih. Zbog opšteg dobra nije zgoreg odreći se onog što je po prirodi stvari uže i manje prioritetno. Voleli bismo da to zaživi i kod nas.
Neka ožive i prodišu i ostali centri u Srbiji. Novi Sad, Niš, Kragujevac, Subotica, Zrenjanin, Užice i drugi rasadnici talenata zaslužuju veći kult svojih žitelja. Sve su to mesta porekla mnogih koji su nas proslavili.