Molersko fasadersko preduzeće
…
Migranti na niskim temperaturama
Nenaviknuti na mrazSa hladnim talasom i veoma niskim temperaturama prethodnih nedelja po prvi put su suočeni i migranti smešteni u prihvatnim centrima na području šidske opštine. Mnogi od njih nisu navikli na ovako izrazito niske temperature, pa hladnu zimu teško podnose. Šiđani ih često mogu sresti na ulicama, gde šetaju ogrnuti ćebadima. U jednom od prihvatnih centara koji se nalazi u neposrednoj blizini železničke stanice u Šidu, trenutno je smešteno 637 ljudi. Oko 250 samaca, 76 maloletnika bez pratnje i oko 280 članova porodica. Smešteni su u nekoliko objekata u kampu gde im je obezbeđeno grejanje na struju, pelet i naftu. Tokom dana dobijaju tri obroka, od kojih je jedan kuvani. I pored toga, kako kažu, ove hladne dane teško podnose.
– Veoma mi je hladno. Posebno noću, ali ni preko dana nije bolje. Imam dovoljno svoje tople odeće, ali to nije problem. Nisam navikao na ovako niske temperature, ali pokušavam nekako da se utoplim i da se manje krećem. Uglavnom preko dana samo jedem i spavam i tako provodim vreme tokom ove hladne zime. Želim da što pre odem u Austriju da radim i da ne gubim vreme ovde, a što se ostalih uslova života u kampu tiče ja sam zadovoljan – kaže 22. godišnji Džavid Han iz Avganistana.
Među mnogobrojnim migrantima, razgovarali smo i sa Babu Hanom iz Pakistana. Zapao nam je za oko, jer je kroz kamp šetao bos u papučama.
– Nije mi toliko hladno. Ne šetam inače bos, ali sam krenuo na tuširanje. U kampu nije baš toliko toplo, jer često iskaču osigurači i onda prestanu da rade grejalice. Onda nam bude jako hladno. Ja sam i navikao s obzirom na to da i u Pakistanu tokom zime bude hladno pa čak i do minus 18 stepeni, tako da mi ovi hladni zimski dani i ne padaju toliko teško – kaže Babu Han.
U jednoj od spavaonica smešteno je od 150 do 160 samaca, koji spavaju u krevetima na sprat. Svi oni imaju ćebad i toplu odeću, ali to nekad nije dovoljno za ove hladne dane.
– Više od pet meseci sam u Srbiji. Po prvi put se suočavam sa ovako hladnom zimom. U Bangladešu odakle dolazim, nije ovako hladno i temperature nikada nisu ispod minusa. Što se tiče uslova života u prihvatnim centrima, zadovoljan sam. Imamo dovoljno tople odeće i svega ostalog što nam je potrebno, ali nisam siguran da i drugi dele moje mišljenje. Mislim da je veći broj onih koji teško podnose zimu, zato ja jedva čekam da odem Španiju kod brata i iskreno se nadam da će to biti u skorije vreme – kaže Rahel Ahmed iz Bangladeša.
Jedan od nezadovoljnih je Muhamed Bešir iz Avganistana, koji za sebe kaže da jako teško podnosi hladnoću.
– Više od tri meseca sam u Šidu. Veoma mi je hladno. Svima nam je teško ovde i imamo problema zbog hladnoće, zato i ima dosta bolesnih. Kada sam došao nije bila zima, a sada mi je prehladno jer ja ne podnosim hladnoću. Imam dovoljno odeće, kapa, čarapa, rukavica, ali ne pomaže, ne mogu se zagrejati. Još jedan od problema je što ovde kupatila nisu dovoljna za sve i onda moramo dugo čekati. A možda bi bilo lakše da i za večeru dobijemo ponekad topao obrok, a ne konzerve kao što sada dobijamo – kaže Muhamed.
Najzadovoljniji su najmlađi. Veliki broj dece dane provodi u dečjem kutku sa svojim vaspitačicama i majkama. Uz pregršt igračaka u toploj prostoriji, igraju se i tako provode ove hladne zimske dane. U jednoj od prostorija, zatekli smo i najmlađeg člana prihvatnog centra u Šidu, novorođenu bebu, staru tek nekoliko dana. U toploj sobi spavala je u naručju svoje sunarodnjakinje.
Prema informacijama koje smo dobili u Komesarijatu za izbeglice, za migrante je obezbeđeno dovoljno ogreva i toplih odevnih predmeta. Problema ima jedino kada dođe do opterećenosti snabdevanja strujom, pa se često desi da iskaču osigurači. No i pored toga, prostoriji su uglavnom tople i svim migrantima je obezbeđena topla garderoba. Ali i pored toga, svi se oni nadaju da ovaj hladni zimski talas neće još dugo potrajati i da će topli dani ubrzo doći, a uglavnom im je svima isti cilj doći do zemalja Evropske unije, Španije, Irske, Italije i tamo započeti novi život.