Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
Selo opstalo zahvaljujući guskama
Guske brend ŠatrinacaŠatrinčani su nadaleko poznati po uzgoju gusaka. Ranije je taj broj bio znatno veći, dok ih danas meštani gaje uglavnom za svoje potrebe. Kako kaže naš sagovornik Pera Greč, selo je opstalo zahvaljujući guskama, jer je guščije meso ranije, bilo glavna hrana meštanima. U njihovu čast se, iz godine u godinu, održava tradicionalna Guščijada.
Guščijada je turističko – zabavna manifestacija koja neguje ovdašnju tradiciju gajenja gusaka i spremanja specijaliteta od guščijeg mesa. Organizator ove manifestacije je Zavičajno društvo Šatrinci koje broji 52 člana. Cilj ovog društva je unapređenje kvaliteta života u selu.
Pera Greč, član Saveta mesne zajednice i predsednik Udruženja zavičajnog društva Šatrinci kaže da je manifestacija posećena i da im dolaze gosti iz cele Srbije.
– U programu manifestacije učestvuju i deca sa likovnim i literarnim radovima inspirisanim životom o ovom selu, potom se vrši izbor najdužeg guščijeg pera, izbor najvećeg jata gusaka, guščijeg paprikaša i najoriginalnije etno postavke karakteristične za ovaj deo Srema. Otkad smo počeli da organizujemo manifestaciju, baš se pročulo nadaleko i dolaze ljudi po mast i po meso iz svih krajeva, pošto se guščija mast koristi protiv bronhitisa, pa su dolazili su kupci čak iz Aranđelovca – ističe predsednik Udruženja zavičajnog društva Pera Greč.
Šatrinci su nekada bili prepoznatljivi po uzgoju gusaka. Svaka kuća je imala jato od 50 do 100 komada. Sada je situacija nešto drugačija. Svaka druga kuća gaji guske, ali jato ne prelazi 50 ptica.
– Guske nisu zahtevne životinje, samo što sad ljudi polako posustaju, ranije je svaka kuća držala guske, sad je to manji broj, uglavnom za sebe i svoje potrebe. Pre je bilo i po 2.000 gusaka u selu. Pre se čupalo i prodavalo perje, sad se to više ne radi. Sad se guska ošuri i perje se baca. Guske se legu u rano proleće, kad se izlegu mali onda guske znaju biti opasne, svako svoje jato čuva. Ovo selo je dosta siromašno, opstalo je pomoću gusaka, to je bila glavna hrana. Ranije, kad su bili obimni poslovi na njivama i mobe, guščiji paprikaš je bila glavna ishrana – dodaje Greč.
Guske same odlaze na ispašu i vraćaju se kući, što pobija priču da su one glupe životinje. U Šatrincima sada ima nekoliko stotina gusaka koja su na polju zajedno, a uveče svako jato odlazi svojoj kući.
– Samo otvoriš kapiju ujutru, one odu na kanal, budu ceo dan napolju i uveče se vraćaju svaka svojoj kući. Onda im se daje malo kukuruza, da im se pojača hrana. Ko drži veći broj gusaka, može od toga da živi, s obzirom da im je cena 400 dinara žive vage ili 500 dinara očišćena. Ispada da je bolje držati guske nego prasice. I ja imam oko 20 gusaka, pa sam počeo da pravim malo i guščije kobasice. Moglo bi da se živi od gusaka, samo treba naći tržište. Zainteresovanih ima – kaže Pera Greč.
Šatrinčani su nekada guske gajili da bi nešto i zaradili. Meso guske je veoma kvalitetno, a ne treba govoriti o tome koliko je guščija mast dobra za plućne bolesti. Guščija pašteta je poznati specijalitet, a naravno tu je i perje za jastuke i jorgane, koje se slabo traži, bez obzira što je toplije i udobnije od modernih veštačkih.
S. Stanetić
Foto: U. Ristivojević