Molersko fasadersko preduzeće
…
Jovan Čikić, proizvođač mleka iz Sibača
Mukotrpan posao koji se radi iz ljubaviSelo Sibač u pećinačkoj opštini, devedesetih godina prošlog veka bilo je nadaleko poznato po uzgoju svinja i krava i po proizvodnji mleka. Iz tog sela je i čovek koji je u vreme sankcija držao najviše krava i bio nekadašnji jugoslovenski rekorder u proizvodnji mleka Slavko Radovanović.
Danas je sve manje stočara u Sibaču, no osamdesetogodišnji Jovan Čikić svojim primerom pokazuje da je ipak ljubav prema stočarstvu i proizvodnji mleka najvažnija, te i u svojim poznim godinama ne odustaje od poljoprivrede, nego vredno radi.
Čikić se već 40 godina bavi se proizvodnjom mleka i uzgojom krava, a kako kaže, često mu ljudi zameraju što još uvek radi ovaj težak i zahtevan posao. On ističe i veliku pomoć supruge i smatra da ništa ne bi mogao uraditi da nema njenu pomoć.
– Kad sam se oženio, supruga i ja smo se opredelili da uzgajamo krave. U vreme stare Jugoslavije bili su udruženi zemljoradnici, zadruge su funkcionisale i nije bilo teško ni kredit podići, lako se otplaćivao. Ne može se porediti sadašnje vreme sa onim kako je bilo nekada. U staroj Jugoslaviji svaka kuća je u ovoj maloj ulici držala krave. Sad nas je samo dvojica. Imam šest krava, a ranije sam imao i po 15. Ljudi su prestali da se bave proizvodnjom mleka, prvenstveno zbog cene, ali i zbog toga što proizvođači mleka nemaju podršku države. Trenutno je cena mleka 24 dinara. Ja sarađujem sa mlekarom iz Belegiša i oni mi plaćaju 27 dinara po litri i dobijam sedam dinara premije, pošto je mleko dobrog kvaliteta. Kada su ispitivali mleko i uzimali uzorke radi provere količine aflatoksina, ustanovili su da sam imao najbolje mleko u ovom delu opštine. Ja muzem, moja baba sipa i nosi mleko, pomaže mi u svemu, nas dvoje smo sami zaduženi za to. Sve dok sam ja u mogućnosti da radim, to će tako biti – priča deka Jovan iz Sibača.
On tvrdi da su krave jako zahtevne životinje i da im se mora posvetiti dosta pažnje. Ali to mu ne predstavlja problem, jer on ovaj posao radi zato što voli. Uz krave je uvek. Hrani ih, muze, prati termine teljenja, vodi računa o mladim teladima.
– To je mukotrpan posao i zahteva 24 sata dežurstva, i noću i danju. Ako se napravi samo mali propust, može se desiti da kravi pukne vime, mora se paziti na mladunče da ne presisa… Dežurni sam stalno, i kad se krave tele i nakon toga, jer su one kao bolesnici, zahtevaju punu pažnju. Moje krave su naučile da budu pomužene u pola šest ujutru i u pola šest uveče. Neke muzem i tri puta. Ako se ne pomuze na vreme, dolazi do upale vimena – objašnjava ovaj mlekar.
Proizvodnja mleka i uzgoj krava zahteva mnogo odricanja, truda i rada, a pre svega zahteva odličnu higijenu i vrhunsku, najsavremeniju opremu. Ali i pored toga, veterinarska inspekcija izlazi na teren da vidi da li su se ispunili određeni uslovi. Kako kaže Čikić, rashladni uređaj mora uvek biti čist i sva oprema mora biti uredna.
Na pitanje kakvo je trenutno stanje u poljoprivredi i stočarstvu on kaže:
– Seljak je prepušten sam sebi. Nema zadruge kao ranije od koje smo živeli svi. Sad se sve plaća gotovinski, nema povoljnih kredita. Država je smanjila subvencije, nema određene cene proizvoda, nema sigurnog otkupa. Ranije su se pravili akcioni programi setve. Znalo se šta će se sejati u Sibaču, Prhovu, Pećincima. Danas ne postoji siguran otkup, a to je dokaz da smo prepušteni sami sebi. Što se tiče poljoprivrede ona je generalno u jako lošem stanju, u šok sobi. Borba je. Pokosio sam četiri jutra deteline da bih hranio krave, a kako kiša pada svaki dan, to će propasti. Krave se ne smeju hraniti buđavom i plesnavom hranom, jer krava zahteva vrhunsku hranu. Ona mora da jede i stočno i kukuruzno brašno, sojinu sačmu, detelinu, silažu, a to sve košta – dodaje Čikić.
Zaključak na koji Jovan pokušava da nam ukaže, tokom ovog razgovora, je da se ne može živeti samo od prodaje mleka.
– Moje krave dnevno daju oko 100 litara mleka. Međutim, sve je to nedovoljno za normalan život kada u kući imate đake. Zato mi svašta radimo da bismo opstali. Proizvodimo kukuruz, pšenicu i soju. Ali opet kažem, kad ja ne budem mogao da radim, ovaj posao će se ugasiti, jer je zaista malo cenjen i plaćen, a zahteva mnogo – kaže za kraj Jovan Čikić.
Zadovoljstvo je bilo slušati ovog čoveka, koji u svojim poznim godinama još uvek ne odustaje, nego vredno radi i to iz ljubavi i zadovoljstva.
Sanja Stanetić
Foto: Željko Petras