Atomski zdesna
Atomski zdesna i atomski sleva bile su naredbe tokom pešadijske …
Goran Vuković, poljoprivrednik iz Šatrinaca je među onim nezadovoljnim stočarima koji je rešio da napusti proizvodnju goveda. Važio je za rekordera u proizvodnji mleka, a u svom gazdinstvu do skoro je imao 50 grla. Na nesvakidašnji potez da u potpunosti ugasi uzgoj goveda odlučio se nakon što je shvatio da u ovoj grani poljoprivredne proizvodnje neće biti bolje. Trideset grla je uspeo da proda većim uzgajivačima u Sremu, a preostalih dvadeset je takoreći podelio za sitne pare svojim sugrađanima u selu i to bez vremenskog ograničenja.
– Svake godine smo živeli od obećanja da će biti bolje, a ta obećanja su trajala od oktobra do januara. Ništa se nije menjalo, cene mleka niske, nije se plaćalo, otkupljivači i mlekare u stečaju… Kap koja je prelila moju čašu je bila afera aflatoksin, kada smo morali da na tri dana zatvorimo otkup jer smo imali nivo 0,056 odnosno vrlo malo iznad te smanjene dozvoljene granice. Krave sam prodao, preostalih dvadeset sam dao komšijama da otplaćuju kad ko i koliko stigne. Mi smo se rešili tog nepotrebnog tereta, s obzirom na napore koje zahteva govedarstvo. Dan počinje u pola šest ujutro, a onda pojite, čistite, hranite, trošite vreme, struju, novac, a ne dobijate za uzvrat ništa. Cena mleka je bila 25-26 dinara za litar, kao i danas. Poslednje krave smo podelili komšijama, platili su uglavnom svi, kako je ko i koliko mogao. U početku dok smo još imali otkup mleka, dogovor je bio da se isplati u mleku, oko tri litre dnevno. Kasnije kad se zatvorio otkup, isplatili su u novcu – objašnjava Goran Vuković.
Dodaje da je trebalo mnogo vremena da se dođe do tolikog broja grla, ako se računa to da prva krava stasava tek nakon tri godine. Ipak, onog momenta kada je, kako kaže „proglašen da truje zbog višeg nivoa aflatoksina“, rešio je da prekine i prestane da proizvodi mleko i da se reši svih grla. Dve i po godine je trebalo da rasproda svoja goveda, i to po ceni od oko 1.000 evra, dok su poslednja u selu otišla i za manje novca. Tada se okrenuo drugim poslovima, uz postojeće ratarstvo.
Danas obrađuje oko 140 hektara zemlje pod ratarskim kulturama, 70 odsto kukuruza, 20 odsto pšenice, a ostatak soja i suncokret. Pšenicu je posejao na oko 40 jutara, a ovih dana će posejati još desetak jutara, bez obzira na to što je prošao optimalan rok setve. Kaže da se zbog klimatskih promena verovatno menja i taj optimalan rok, te ne smatra da će to bitnije uticati na rod hlebnog žita. Za sve je neophodna dobra mehanizacija, a ovaj poljoprivrednik je pre tri godine uz povoljan bankarski kredit obnovio mašine. Nekada je obrađivao blizu 300 hektara, međutim, kako kaže, na teritoriji iriške opštine cene zakupa zemlje su izuzetno visoke.
– Državna zemlja u iriškoj opštini na licitacijama dostiže izuzetno visoku cenu koju mi ne možemo da pratimo. To su cene od preko 70.000 dinara za hektar, tako da svake godine napuštamo po 20 – 30 hektara, ove godine smo napustili preko 60 hektara državne zemlje, jer sa tom cenom nema pozitivne računice. Ja nemam ništa protiv da cena bude što viša, jer svaki taj dinar se kroz opštinski budžet vrati nama poljoprivrednicima kroz uređenje atarskih puteva, poljočuvarske službe i slično. Veći problem je uzurpacija zemljišta nego cena. Ja se nadam da će moje gazdinstvo uspeti da se vrati na nekadašnjih 300 hektara zakupa – kaže Goran Vuković.
Iako je ugasio govedarsku proizvodnju, Vuković se nije odrekao stočarstva. Na mestu gde su nekada bile krave, danas je 60 ovaca. Od toga je 30 ovaca rase il de frans i 30 vinteberg. I dok su u govedarstvu postojala očekivanja za zaradu, od ovaca Vuković ne očekuje mnogo.
– Žensku jagnjad ostavljamo za osemenjavanje, ali nemam planove za veće proširenje. Ovce ne puštam na ispašu, iako u selu imamo 66 hektara pašnjaka. One su u objektu u kom su doskoro bile krave. Nisu skupe za gajenje jer ih hranimo onim što ostaje iza ratarske proizvodnje kao višak i što nema tržišnu vrednost. Sa bolestima nema problema jer ih veterinar redovno kontroliše, a nisu izložene ni spoljnim uticajima. Jedu uglavnom lucerku, seno, kukuruzovinu i kukuruz, a sve to imamo u dovoljnim količinama s obzirom na to da se bavimo ratarstvom. Time se bavimo bez velikih očekivanja jer nam to nije osnovni posao. Ja ih čak i ne prodajem, više ih poklanjam, a najbolje posluže da se dobro najedemo kada ogladnimo posle napornog posla na njivi – kaže Goran Vuković.
S obzirom na to da mu je ratarska proizvodnja primarna, Vuković opuštenije gaji i svinje. U svom gazdinstvu ima još šest krmača i četrdeset tovljenika. I tu cene variraju, ali kako kaže ni to ne predstavlja problem, jer mu je osnovna delatnost ratarstvo. Jedno što može da ga brine jeste da cena ratarskih kultura bude adekvatna. Pozitivna stvar je ta što žitarice ipak nisu proizvod poput mleka, jer mogu da se lageruju i da čeka najbolju cenu.
I dok je on sebe našao u proizvodnji ratarskih kultura na većoj površini, govedarstvo zamire. U Šatrincima, osim njegovih krava, na ispašu izlazi manje od 30 grla, a nekada ih je bilo oko 150. Isplatilo se to ili ne, ovaj poljoprivrednik je da bi rešio svoj problem, sigurno pomogao mnogim meštanima Šatrinaca prodavši im krave po retko pristupačnoj ceni.
Sofija Belotić