21.10.2022.
Kolumna: Malo izoštreno

MALO IZOŠTRENO

Unapred otplaćena sramota

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić uobičajio je da na hrvatske, bošnjačke i, razume se, srpske zlurade najave njegovog skorog sloma i uvođenja sankcija Rusiji odgovara podsećanjem da je prošlo, na primer, sto pedeset, sto devedeset, dvesta ili dvesta deset dana, a Srbija sankcije Rusiji nije uvela. Pri tome ne otkriva kada će i da li će uopšte Srbija uvesti sankcije Rusiji.

Iza ovakvog merenja izdržljivosti srpskog protivljenja sankcijama neki vide naprosto razobličavanje propagandnih laži protiv Srbije, što je verovatno najbliže istini.

Neki, međutim, ovo merenje prolaznog vremena srpske izdržljivosti u neuvođenju sankcija Rusiji vide znak da će sankcije jednom biti uvedene, ali će se Rusima moći da kaže: vi ste nama sankcije uveli trećeg dana nakon što ih je Zapad uveo, a mi smo to vama učinili, na primer, dvesta pedesetog dana nakon što ih je Zapad uveo.

Tako je ovo predsednikovo merenje prolaznog vremena razumeo predsednik parlamentarnog odbora za Kosovo Milovan Drecun, koji veli da će Srbija „u nekom trenutku uvesti sankcije Rusiji” kako bi smanjila pritisak za puštanje Kosova u UN. U kome trenutku? Kad šteta od ne uvođenja sankcija bude veća od koristi.

Ako je Tanjug tačno preneo Drecunovo razumevanje Vučićevog merenja prolaznog vremena ne uvođenja sankcija Rusiji, i ako je Drecun dobro razumeo predsednika, Srbija je na putu da poentira protiv Rusije sa najmanje 250 dana razlike u antisankcionoj izdržljivosti!

Drecun nije jedni srpski zvaničnik koji misli da zna šta se krije iz Vučićevog merenja prolaznog vremena antisankcione izdržljivosti Srbije. Drecun je za Tanjug izjavio da ga iznenađuje što Rusija sama ne prepozna težinu situacije u kojoj se Srbija nalazi, iako ruski zvaničnici priznaju da se vrši snažan pritisak na Srbiju. Rusi su zauzeti svojim problemima, kaže Drecun, ali i nas guraju u nove probleme. Nije objasnio u kakve probleme osim ako se od Rusije ne očekuje da sama sebi uvede srpske sankcije protiv nje.

Današnja Putinova Rusija stidi se onog nesrećnog uvođenja sankcija Srbiji koje je preduzela Jeljcinova Rusija.

I Srbija će, makar u antisankcionoj izdržljivosti mnogostruko nadmašila Jeljcinovu Rusiju, morati da se zastidi. Bar jednom godišnje, u oktobru, u mesecu u kome su Rusi za oslobađanje Beograda položili 960 života i mnogo unapred odradili za Jeljcinovu sramotu.

Ako istorija potvrđuje da se zapadnjački nasrtaji na istok ponavljaju kao ispod indiga, onda je neumesno izvoditi dnevnu računicu manje koristi nego štete.

Do ovog licitiranja korišću i štetom od ne uvođenja sankcija Rusiji nismo znali da je odnose između Srbije i Rusije tako lako proračunati sa tri dana antisankcione izdržljivosti ondašnje Rusije i sa najmanje 250 dana antisankcione izdržljivosti današnje Srbije.

Ako je tako lako čak i ono što je veoma teško, onda će jednog biti lako izračunati da je manja šteta od odustajanja od Kosova nego od priznanja njegove nezavisnosti.

Oni koji lako izračunavaju veću štetu od koristi u odnosu Srbije prema Rusiji mogu lako i da provere svoju računicu. Ako upitaju Zapad šta nam nudi za uvođenje sankcija Rusiji dobiće odgovor: nudimo vam da budete na pravoj strani istorije! Ali, pošto ćete biti novi na pravoj strani istorije ne možete odmah biti jednaki sa onima koji su dugo na pravoj strani, i morate proći kroz promene da biste se kvalifikovali za mesto na pravoj strani istorije.

Ako upitaju Zapad šta nam nudi za priznanje nezavisnosti Kosova, dobiće odgovor: nudimo vam brži put ka Evropskoj uniji! Ali taj brži put nije baš brz ako niste na pravoj strani istorije, ako bombardovanje Srbije smatrate zločinom umesto poukom, ako nervirate susede mitom o Jasenovcu, ako Srbe  preko Drine podbunjujete nekakvim pravima iz Dejtonskog ugovora, ako tvrdoglavo verujete da vam je jezik već rodno osetljiv.

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.