11.06.2021.
Kolumna: Mrtav ugao

MRTAV UGAO

Trijumf volje

Fudbalska Evropa je dobila nove šampione. Prošle subote imali smo priliku da gledamo jedan od najboljih mečeva sezone. U finalu Lige šampiona Čelzi je dobio Siti. Rezultat od 1:0 ne govori toliko o kvalitetu fudbala koji smo gledali. Ipak, činjenica je da smo videli na delu dve ekipe koje definitivno igraju najbolji fudbal u Evropi.

Da se razumemo, i dalje navijam protiv svake ekipe koju vodi Gvardiola, i ne krijem to. Ali to ne znači da njegove ekipe ne igraju kvalitetan fudbal. Ovo finale je bilo zanimljivo baš zbog toga što je Čelzi imao zadatak da razmontira mašineriju koju je stvorio španski trener u Sitiju. U tome su uspeli i bilo je milina gledati ih kako to rade.

Što se tiče Gvardiole, ne sviđa mi se takav koncept po kojem preuzimaš samo bezobrazno bogate ekipe, koje su već i pre tvog dolaska imale na svojoj strani istoriju, tradiciju i pozamašna ulaganja. Onda gledaš da napraviš sistem i da dovedeš u ekipu sve što se može kupiti na tržištu. Nafrljaš 20-ak vrhunskih igrača koje konstantno možeš da rotiraš i da melješ svoje nejake protivnike u domaćem prvenstvu. Međutim, kada se sve svede na jednu utakmicu, neretko omaneš.

Sve je počelo Gvardiolinom iznenađujućom taktikom na početku meča. Gospodin je ponovo pokušao da ispadne pametniji nego što jeste. Epilog – još jedan u nizu neuspeha u pokušaju da se posle, sada već davne sage u Barseloni, ponovo domogne ušatog pehara. Gvardiola je počeo meč sa gomilom kreativnih igrača u timu, ostavivši nesrećnog Gundoana na vetrometini kao zadnjeg veznog igrača. I naravno – ponovo je izveo na teren ekipu bez klasičnog špica.

Ekipa Čelzija je bila konkretnija u toku čitave utakmice. Gledali su da iskoriste svaku šansu koju su im protivnici omogućili, i to su i uspeli u 42. minutu. Kai Haverc je sjajan napad i pas kroz sredinu krunisao pogotkom.

U nastavku smo gledali besomučne pokušaje Sitija da uopšte uputi šut ka golu protivnika. Bili su nemoćni. Tomas Tuhel je do te mere utegao ekipu, da sirotani iz Mančestera nisu mogli da nađu rešenje i probiju se do gola.

O Tuhelovoj neverovatnoj polusezoni u Čelziju sam već pisao. Svima je jasno da je čovek napravio renesansu u klubu kojem se smešila sezona za zaborav. U ovom meču pobedila je volja i disciplina. Jednostavno, igrači Čelzija su usvakom momentu znali gde im je mesto na terenu i šta treba da rade. To je isključivo zasluga trenera.

Ako na sve to još dodamo i činjenicu da Plavci u svojim redovima imaju neumornog Kantea, stvari nam postaju jasnije. Dečko nestvarno trči istim intezitetom u 90. kao i u prvom minutu utakmice. Pokriva ceo teren i jedan je od najzahvalnijih igrača u ekipi iz Londona. Ima da pređe još milion kilometara do velikog servisa.

Od zanimljivijih događaja posle velikog finala, treba spomenuti i prvi susret trenera Čelzija i njegovog poslodavca. Naime, Romanu Abramoviču je već nekoliko godina zabranjen ulaz u Veliku Britaniju, te je ovaj iskoristio priliku da se na teritoriji Portugalije prvi put sretne sa trenerom koji mu je doneo drugu titulu prvaka Evrope. Pretpostavljam da je ruski milijarder već imao spreman produžetak ugovora sa Tuhelom u džepu.

Inače, treba istaći još jednu bitnu stvar koju smo videli u ovom finalu. Na stranu priče o dominaciji engleskih ekipa u evropskom fudbalu. Ovde smo na delu mogli da vidimo nekoliko vanserijskih talenata koji je ostrvski fudbal uspeo da iznedri u poslednjih nekoliko godina. Momci poput Džejmsa, Maunta i Fodena su izbili na veliku scenu i pokazali sav svoj kvalitet.  Ako im dodamo još i kolege poput Kejna, Rašforda, Sterlinga i Lingarda, jasno je da će reprezentacija Engleske biti jedan od favorita na predstojećem Evropskom prvenstvu. Nema sumnje da ćemo uživati u dobrom fudbalu Gordog Albiona. Ovo finale poslužiće kao lepa najava evropske fudbalske smotre koja nam predstoji u junu.

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.