Konkurs za novinarsku nagradu „Vladimir Vlada Ćosić“
- 29.04.2022. | m-novine.com
Stanje u Ustanovi Apoteka Sremska Mitrovica, čiji je osnivač lokalna samouprava, nije ni malo bajna. Za poslednjih nekoliko meseci državnu apoteku je napustilo 12 radnika, i to 10 diplomiranih farmaceuta i dva farmaceutska tehničara, a po svemu sudeći i još nekoliko zaposlenih u administraciji biće proglašeno tehnološkim viškom. Plate im kasne mesecima, poslednja uplata akontacije za maj bila je 21. jula, a od avgustovske plate će svi radnici Apoteke primati minimalac. Dugovanja prema dobavljačima iznose preko 30 miliona dinara, lekova je sve manje u apotekama, nedavno je zatvorena apoteka u Mačvanskoj Mitrovici, a direktor Apoteke Dragan Božić tvrdi da je zatvaranje samo privremeno rešenje dok radnici ne iskoriste godišnji odmor.
Propast ovdašnjeg državnog apotekarstva, bez sumnje je posledica raznih lemajićevskih sokačarskih „politika“. Matematika ove propasti jasna je: da bi lokalna politika izabrala aktuelnog direktora Dragana Božića na rukovodeće mesto, isti je morao biti poslušan partijski aparatčik, koji mora da zapošljava ne samo farmaceute, već i nakazne stranačke mustre iz alhemičarske kadrovske laboratorije vlasnika najrazličitijih partijskih dresova i njihovih tapija, čudesnog Nenada Lemajića.
Poslednjeg dana 2015. godine u jednom beogradskom nedeljniku pojavio se opširan reklamni intervju sa direktorom mitrovačke državne Apoteke (što svakako nije u skladu ni sa zakonom, ni sa etikom o apotekarskom delovanju), iz koga provejava prigušena kuknjava nad sopstvenom sudbinom. Jer, sudeći po praksi da se lekovi na recept danas mogu uzimati i u privatnim apotekama, država je izgleda rešila da se ratosilja tutorstva i roditeljstva nad državnim apotekama. O ovome svedoče mnoge stvari, kako pozitivne, tako i negativne, a neprestano reklamiranje lekova i medicinskih pomagala govori o tome da đavo odneo šalu. Lekovi su svedeni na običnu robu, tako da je danas za maloletnika veći problem da kupi cigarete i alkohol u običnom dućanu, nego opasne antidepresive i druge „šarene pilule za lilule“ u nekoj od sve brojnijih apoteka, koje niču na svakom ćošku.
Nezadovoljni uslovima, a pre svega platama, radnici državne apoteke u Sremskoj Mitrovici odlaze kod privatnika da rade, nadajući se većim platama. Farmaceuti ističu da situacija u Apoteci nikad gora nije bila.
– Plate nam kasne, još ni junsku nismo dobili i pitaj boga kada ćemo. Uz to što kasne, plate su smanjene. Kako neko ko ima kredit, podstanar je ili samohrani roditelj, da preživi sa 21.000 dinara ceo mesec, a da pritom ni ne zna kada će mu biti plata. Nema lekova u apoteci, dobavljač neće da donosi lekove jer ne plaćaju redovno. Pre neki dan je zatvorena i apoteka u Mačvanskoj Mitrovici jer nema prometa. Ranijih godina su se novci trošili nemilice, pa su se plaćali dekorateri za ukrašavanje izloga za praznike, za poslovni prostor, opremanje kancelarija, zapošljavanje stranačkih kadrova, pre svega onih iz Demokratske stranke Srbije. Šta će nama blagajnici u dve apoteke. Mi koji radimo u manjim apoteka možemo sami da naplaćujemo lekove. Uz to, naravno i privatne apoteke su napravile pometnju kada su počeli izdavati lekove na recept. Tako da ne čudi što smo došli u ovakvu situaciju – pričaju, sada već, bivši radnici Apoteke.
Direktor Dragan Božić navodi da problemi ove ustanove nastaju još 2013. godine kada primenom Zakona o javnim nabavkama državne apoteke moraju da raspisuju tendere i da ulaze u proceduru javne nabavke koja traje i do dva meseca.
– Organizacija farmaceutske zdravstvene zaštite Srbije je specifična po tome što zakonska regulativa ima puno rupa i ono što je definisano i što stoji na papiru, u mnogome se ne poštuje. Zakonom o zdravstvenoj zašiti propisano je da lekove na recept mogu isključivo da izdaju farmaceuti, oni koji su završili farmaceutski fakultet. Farmaceutskim tehničarima je zabranjeno izdavanje lekova na recept. Međutim, to niko ne poštuje. Mi smo na 12 apoteka imali 25 diplomiranih farmaceuta, od toga je bilo petoro specijalista farmacije, i imali smo 28 farmaceutskih tehničara. Od kako su krenuli problemi otišlo je 10 farmaceuta i dva tehničara, znači 12 ljudi, ali mi i dalje sa ovim brojem ljudi možemo da zatvorimo funkcionisanje ustanove, s tim da neke apoteke neće raditi dvokratno i to je jedan od načina izlaska iz ove priče. Meni veliki problem predstavlja organizacija celodnevnog rada u apoteci 4 i dežurstva. U ovom momentu deo nezdravstvenih radnika će se pojaviti kao višak, a ja se nadam da ću zajedno sa lokalnom samoupravom pronaći što bezbolnije rešenje u smislu toga da ustanovu dovedemo u normalno funkcionisanje – navodi Božić.
Apoteka u Sremskoj Mitrovici trenutno ima 61 stalno zaposlenih radnika, a broj zaposlenih na određeno vreme direktor Božić nije uspeo da prebroji. Na pitanje da li je možda jedan od razloga što se Apoteka nalazi u ovakom stanju i taj što je u prethodnom periodu zapošljavao stranačke kadrove, pre svega iz Demokratske stranke Srbije na izmišljena radna mesta, Božić to negira:
– To nije tako. Imamo 10 spremačica, a s obzirom na 13 objekata koje pokrivamo, to nije dovoljan broj. Od tih deset jedna je invalid rada. Blagajnici su ono što je nasleđeno iz prethodnog perioda, u dve apoteke imamo četiri blagajnika. U momentu normalnog poslovanja, mogli smo to da isfinansiramo. Naravno da se bez blagajnika može, to su ta četiri čoveka iz administracije koja će prva u narednom periodu biti u problemu. Što se tiče ostalog dela administracije, broj izvršilaca iz nekog prethodnog perioda povećan je za jednog čoveka, invalida. Ima možda dva do tri čoveka koji bi mogli da budu višak. Voleo bi da dođe bilo koji radnik iz ove ustanove i da kaže da je ovde bilo politike. Za ovih 12 godina koliko vodim Apoteku niko ni na koji način nije bio politički ucenjen i politika nikada nije bila sastavni deo posla u radu ove ustanove – tvrdi Božić.
U poslednje vreme, u Sremskoj Mitrovici apoteke otvaraju uglavnom krupniji biznismeni. Oni ne samo da potiskuju državnu, nego i male privatne apoteke. Za razliku od državnih stranačkih apoteka, tajkuni ne moraju transparentno da finansiraju stranačku guliju; njihovi dogovori sa Onim Koji Se Pitaju još su direktniji i netransparentniji od do sada uobičajenih. Što bi se reklo, mala bara – puno krokodila, pa sad samo najkrvožednije zveri uspevaju da prežive.
– U Mitrovici je u poslednje dve i po godine broj apoteka povećan sa 20 na preko 40, tako da sada na 2.000 stanovnika dođe jedna apoteka, što nigde u svetu ne postoji. Realno je da na oko 4.000 do 5.000 stanovnika ide jedna apoteka. Struka se samo bavi trgovinom, a zaboravljamo osnovnu delatnost farmaceutske zdravstvene zaštite, a to je zdravstveni aspekt. Lek nije roba, on ima svoje neželjeno dejstvo i sa drugim lekom pravi velike probleme, i kada se koristi bez kontrole može da bude jako opasan – napominje Božić, koji je magistar farmacije, specijalista farmakoterapije.
Jedino što može regulisati haotično apotekarsko tržište, pre svega su zakonska ograničenja. Mora se jasno ograničiti broj apoteka na broj stanovnika, utvrditi pravila lojalne konkurencije, kao što su cena leka i minimalna udaljenost jedne apoteke od drugih, itd.
Direktor državne Apoteke Dragan Božić stvari posmatra iz svog ugla i smatra da je država apoteke u državnom vlasništvu pustila niz vodu. On kaže da država mora da reši problem prenosa nad vlasništvom sa lokalne samouprave na Pokrajinu ili Republiku i da se na osnovu toga krene u novu organizaciju.
Sve u svemu, ovo što se danas dešava sa apotekarstvom, desiće se i sa zdravstvenim ustanovama jednog dana. Trebaće preći mnogo trnovitog puta dok stvari ne počnu da liče na one u svetu. Dotle, na primeru apoteka možemo samo da zamišljamo šta nas sve čeka. U međuvremenu, apotekari se, kao onaj veseli prevarant sa Divljeg zapada, koji prodaje „vodicu za sve bolesti“, utrkuju u vašarskim reklamama i primamljivom takmičenju u obaranju cena lekova. Čak dotle da nude „svakodnevne popuste od 10 odsto“ i „cene niže od fabričkih“. Abrakadabra, navali narode! Ko nabije, taj dobije. Srpski rečeno, lažem, te Bože i pomalo te potkradam!
B. Selaković
V. Ćosić