13.04.2017.
Kolumna: Četke & Metle

Šećer sa bundevare

Čerčil je rekao da ko u mladosti nije bio komunista taj nema srca, a ko je u starosti i dalje komunista taj nema pameti. Mudri i pokvareni Britanac je potpuno u pravu. Ovo pominjem glede protesta koje je studentska mladež pokrenula po većim srpskim varošima, a sve u cilju promene vlasti. Valjda. Kažem valjda, jer i nakon nekoliko dana šetanja i zviždanja meni uopšte nije jasno šta deca zapravo hoće. Doduše, oni su izneli neke svoje zahteve sa kojima se slažem sto posto, naročito podržavam smene urednika RTS-a i RTV-a, ali sve ono dalje o čemu pričaju ja ne razumem. Ne zato što ne verujem da se ti mladići i devojke nalaze u potpuno bezizlaznoj situaciji, naprotiv. Mislim da su moje prognoze njihove budućnosti i crnje i gore nego njihove sopstvene. Kad kažem da mi nisu jasni, prvenstveno mislim na otklon od politike koji oni kao glume i forsiraju. Kako deco da menjate politički sistem ako se ne bavite politikom? I ko vas je naučio da je politika prljava stvar? Nije valjda da ste to videli na televiziji i u Skupštini Srbije?
Bavljenje politikom je jedini način da se društvo menja. Ako hoćete da menjate Srbiju, morate se baviti politikom, drugačije to jednostavno nije moguće. Ili ćete se vi baviti politikom ili će se politika baviti vama, a onda ćete verovatno završiti negde u inostranstvu ili u nekoj „kombinaciji“. Ali, to je tako. U Srbiji, brale.
Zato mi sve to deluje malo naivno i romantično. Te njihove parole, te društvene mreže, virtuelni svet sajber generacije. To što su šokirani Vučićevom pobedom, to što hoće ponavljanje izbora, to što hoće da ovi sadašnji političari podnesu ostavke. I šta? Ko da dođe na njihovo mesto. Paja Patak i Miki Maus, pošto je mladež gadljiva na politiku.
Sećam se studentskih protesta 1996-97. godine, ranije Terazijske česme 1991. posle 9. marta, i svih tih turbulentnih devedesetih. Ali!!! To vreme je prošlo. Ti protesti i zahtevi su bili nešto drugo u odnosu na ovo danas. Bili su bolje artikulisani i bili su bolje zastupani. Ne kažem da ovi danas neće za koji dan dobiti bolju artikulaciju, možda i hoće. Ali ako je ne dobiju, biće oduvani „ko šećer sa bundevare“, da citiram još jednog mislioca. Novosadskog ovoga puta, ne britanskog, mada isto tako mudrog.
To što ova deca glume neku antipolitiku nije nikakvo čudo, s obzirom na to koliko nam se politika ogadila. Ali ta vrsta antipolitike nije način. To je čisto gubljenje vremena. Recimo, kao manje duhovita varijanta pokreta „Sarmu probo nisi“. Beli Preletačević bar ima štofa za zajebanciju, a ovi samozvani organizatori sadašnjih studentskih protesta su mrtvi ozbiljni. I kao takvi deluju potpuno neozbiljno, razmaženo i ufurano. A situacija u Srbiji je sve samo nije neozbiljna. Upravo za generaciju koja je trenutno na ulicama i koja protestuje.
Mislim, lako je reći, bravo deco, samo tako, u pravu ste, mi smo uz vas… to su gluposti. Deco, imali ste priliku na izborima. Nije uspelo. Zašto? Zato što vas je mrzelo da glasate? Ili zato što je ovih drugih bilo mnogo više? Ako je ovo prvo, marš kući i knjigu u šake. Ako je ovo drugo, onda brate pravite svoje političke partije, kandidujte svoje ljude, budite vi političari i borite se na demokratski i civilizovan način za svoje stavove i svoju budućnost. Druge mogućnosti nema.
Da je ima neko bi je već izmislio. Vikom i drekom ništa nećete postići.
Međutim, lako je meni sa 50 godina da budem pametna i cinična. Zapravo, bilo bi strašno kad ne bih bila cinična, kad bih u starosti i dalje bila „komunista“.

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.