Konkurs za novinarsku nagradu „Vladimir Vlada Ćosić“
- 29.04.2022. | m-novine.com
Početkom devedesetih prošlog veka, bežeći od užasa rata, u Šid se sa svojom porodicom doselio iz Osijeka, Dragutin Banjac. Ako je spasao glavu od rata, nije je spasao u mitrovačkoj Bolnici, gde je preminuo 3. aprila ove godine. Njegova ćerka Aleksandra Trbojević, privatna preduzetnica iz Sremske Mitrovice, tvrdi da je njen otac umro usled neadekvatnog lečenja i zbog toga je, zajedno sa bratom Rajkom i majkom Nadom Banjac, tužila mitrovačku Opštu bolnicu. Pripremno ročište zakazano je u mitrovačkom Osnovnom sudu za 8. decembar ove godine.
Kako stoji u tužbi, Dragutin Banjac je početkom februara, primetio ranicu na nozi, iznad ahilove tetive, prečnika jednog centimetra. Kao dijabetičar odmah se javio lekaru specijalisti, ali pošto su ga doktori zavlačili, bolest je krenula na gore, pa je u bolnicu primljen 15. marta ove godine, na hirurško odeljenje, kao pacijent dr Vladimira Filipovića. Međutim, lekari i dalje otežu sa preduzimanjem odgovarajućih mera. Doktor Filipović ga pita gde je bio do sada i kaže da nije siguran da li će uspeti da mu spase nogu, ali po rečima tužilaca ne preduzima ništa do 20. marta. Doktor Filipović od ćerke Aleksandre traži da kupi aparat PICO (neka vrsta hiperbarične komore), čija je cena 30.000 dinara po komadu. Tačnije, dva takva aparata, s obzirom da je vek trajanja jednog nedelju dana. Uz te aparate, ćerka Aleksandra kupuje i pripadajuću opremu, ali stanje njenog oca ne ide na bolje.
– Umesto da mu bude bolje, mom ocu se stanje pogoršava, a šećer mu skače na vrednost 24. Kada sam videla u kakvom je stanju moj otac, da mu je noga pomodrela, otekla i da trpi nesnosne bolove, tražila sam da mu se taj aparat skine sa noge. Doktor Filipović u tom momentu nije u bolnici, otišao je sa posla nakon dežurstva, a niko od lekara ne zna da rukuje tim aparatom. Uz pomoć doktora Đorđa Teodorovića, načelnika hirurgije, koji mu skida aparat sa noge, po mom mišljenju prilično nestručno, prosto ga kidajući, priključuju ga na infuziju. Ja tražim da lečenje nastavi dr Goran Ivić, a 24. marta mog oca operišu, uz napomenu da će ostati bez noge. Umesto bez noge, ostao je bez glave. Umro je 3. marta u pola deset uveče, od sepse, u 67. godini – priča za M NOVINE ćerka pokojnog Dragutina Banjca, Aleksandra Trbojević.
Kako je pripremno ročište zakazano za 8. decembra, pokušali smo da dobijemo i izjavu direktora Opšte bolnice u Sremskoj Mitrovice dr Miroslava Kendrišića, kao prvog odgovornog ustanove koju porodica pokojnika tuži. Bahato i bez obrazloženja, kao što inače često čini u komunikaciji sa M NOVINAMA, dr Kendrišić odbio je da nam da bilo kakvu izjavu, upućujući nas na pi-ara, koji po struci nije medicinski radnik, kako je zakonom predviđeno, odnosno koji ne može da nam pruži stručno objašnjenje.
Dragutin Banjac pobegao je iz Osijeka u Šid, kako bi od strahota rata spasao svoju porodicu. Smrt je našao u mitrovačkoj Bolnici, kako tvrdi njegova porodica, zbog neadekvatnog lečenja, s obzirom da je bolovao od šećerne bolesti. Zbog toga, njegova porodica je Osnovnom sudu u Sremskoj Mitrovici podnela tužbu protiv Opšte bolnice. Direktor Bolnice dr Miroslav Kendrišić odbija da o ovom slučaju razgovara za M NOVINE.
Za razliku od direktora Bolnice, hirurg dr Vladimir Filipović, koji je inače lečio pokojnog Dragutina Banjca, rekao je novinaru M NOVINA da bi rado odgovorio na sva novinarska pitanja, ali, kao i svi zaposleni, ima zabranu od strane direktora Bolnice, da samostalno daje izjave za javnost. Da li i šta to želi da sakrije od javnosti dr Miroslav Kendrišić?
Upravo zbog mafijaško-partijskih veza, koje vladaju u Pokrajini, dobri ljudi su porodicu pokojnog Dragutina Banjca, koja je tužila mitrovačku Bolnicu zbog nesavesnog lečenja njihovog oca i supruga, savetovali da zahteva veštačenje lekara koji nisu iz Vojvodine.
Vladimir Ćosić
Tagovi: