10.03.2022.
Kolumna: Malo izoštreno

MALO IZOŠTRENO

Molitva za predviđanje rizika

Prizivanje rata u Ukrajini i njegovo odazivanje bacilo je u senku sumornu priču iz malog sela Igrane na severu Maroka. Petogodišnji Rajan istraživao je, jer je to bio njegov posao, nekakav stari bunar pored sela. Oprez mu još nije bio probuđen, kao ni većini istraživača toga uzrasta, statistika o mogućim rizicima nikakva, i dečak istraživač upao je u jamu duboku 32 metra. Spasioci su pet dana radili da dopru do njega,  oprezno, da ga ne bi zatrpali kopanjem tunela. Doturili su mu hranu, vodu i kiseonik, kako bi istraživač izdržao dok ne stignu do njega. Dečak ih je sačekao živ, ali je umro u bolnici pola sata nakon operacije.

Kasija iz Kraljeva imala je samo 17 meseci, ali je bila dovoljno spretan penjač da se nađe na prozoru stana na trećem spratu. Nije imala nikakvu statistiku o rizicima ni informacije o visini zgrade, ni znanje o razlikama između čoveka i ptice, vodila ju je samo istraživačka radoznalost, i izgubila život usled pada na beton.

Gavrilo iz Niša imao je samo tri godine, sasvim dovoljno da ode u kupatilo i svojeručno isproba kako radi tuš – baterija. Tokom noći, umro je od opekotina zadobijenih vrelom vodom, a možda i usled mamine odluke da mu sama leči opekotine i ne zatraži lekarsku pomoć.

Devojčica iz Obrenovca je imala samo tri godine kada je zaspala uveče ušuškana u svome krevetiću. U želji da devojčica spava u toplom, roditelji su zanemarili rizik od blizine grejalice, pa je devojčica pod zapaljenim ćebencetom zadobila smrtne opekotine.

Roditeljima ne manjka bezuslovna požrtvovanost u zaštiti svoje dece. Manjka im opreznost sa elementima predviđanja. Taj elemenat je teško osvojiti, jer mašta roditelja kaska za dečjom. Iskustvo roditelja u pogledu dozvoljenog čini nevidljivima mnoge opasnosti po decu. Za decu ništa nije nedozvoljeno, pa su stoga i rizici neograničeni.

Bog igre, koji nemerljivo vredi u razvoju deteta, uzima danak u krvi ako mu se sve prepusti, ako se ne ograniči sumnjom i predvićanjem.

Da li smo nekreativni ili je u detinjstvu premalo igara koje služe razvoju predviđanja u roditelja?

Vera nas uči da se molimo za svoju decu. Mi to i činimo, ali sa težnjom da umolimo Boga da pričuva decu u našem odsustvu. I ne pomišljamo da bi molitva trebalo da ima drugačiji mandat: da izmolimo oprez i predviđanje rizika. Ne treba odbaciti „znanje” vere da Bog sve vidi, ali treba imati na umu da je reč o prenesenom značenju. Bog ne čuva decu u našem odsustvu, On ima suviše mnogo posla u dubokom svemiru, zauzet je hranjenjem crnih rupa i održavanjem rotacije spiralnih galaksija, ima prečih briga od čuvanja naše dece.

Zašto nam onda nije rekao da je zauzet i da ne računamo na Njega? Možda je i rekao, ali ga nismo čuli jer smo zalupili vratima žureći na posao, jer je televizor bio preglasan. Možda nismo shvatili čemu naše umne snage, nesumnjivo dane od Njega, treba primarno da služe.

Ove rečenice ne beleži nikakav lajf kouč niti samozvani glasnik o zauzeću Boga u dubokom svemiru. Ovo je samo molitva za predviđanje rizika, ništa više od toga.

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.