10.10.2019.
Kolumna: Četke & Metle

SADA & OVDE

Kraljica i prosijaci

Na „našem pravu da vidimo sve“ odnosno, na programima RTS-a nismo mogli da gledamo prenose Svetskog prvenstva u atletici koje je nedavno održano u Dohi. Naši atletičari su ostvarili skromne rezultate. Samo se Armin Sinančević plasirao u finale takmičenja u bacanju kugle i ostao bez rezultata, pošto je tri puta prestupio. Ivana Španović nije učestvovala zbog povrede, valjada, a ne znam da li bi bilo prenosa i da jeste. Možda.

Inače na „našem pravu da vidimo sve“ sportski sadržaji se veoma selektivno plasiraju. Samo onda kad igraju naši. Kad ih nema, nema ni sportskog događaja, bar što se tiče „našeg prava da vidimo sve“. Da nema komercijalnih i kablovskih kanala, malo sutra bismo mi „videli sve“, ali hvala bogu na daljinskom i kablovskoj.
Atletiku ne zovu za džabe kraljica sportova. Zaista to i jeste. Znam puno ljudi koji, kao i moja malenkost, zaista uživaju u prenosima atletike, ali atletika je ovde toliko skrajnuta da je to prosto žalosno. S vremena ne vereme na ovom tlu izraste neki istinski šampion, jedan jedini i gotovo sam od sebe, kao Ivana Španović, i onda cela nacija plače kad se desi nepravda, kao recimo slučaj sa startnim brojem koji se otkačio i pokvario rezultat. Ili ono što se desilo plivaču Čaviću, kad mu je „uzeto“ zlato. Onda kreću teorije zavere, a niko se ne priupita zašto mi nemamo više takvih, kao što je Ivana ili Čavić.

Ozbiljne nacije imaju ozbiljnu atletiku i ozbiljne atletičare. To je takoreći državni projekat u svim zemljama. Potreban je ozbiljan novac, ozbiljni stručnjaci i ozbiljna podrška. Ta podrška može ići, a bogami sva je prilika i da je nekad i išla, i izvan granica sporta. Recimo, atletičarke bivšeg istočnog lagera i dana danas drže neke rekorde koji su ostvareni još pre 30-35 godina. Verujem da bi se rekordi na 800 metara Jarmile Kratohvilove (1983. godine), Stefke Kostadinove u skoku u vis (1987), Marite Koh na 400 metara (1985), ženske štafete 4h100 Istočne Nemačke (1985) i štafete 4h400 Sovjetskog Saveza (1988) mogli staviti pod znak pitanja. Ali, tada je bilo takvo vreme, i atletika je bila veoma važna kao državni projekat, valjda da se dokaže da je socijalistički čovek kadar za velike rezultate. Danas antidoping kontrola radi na sasvim drugačiji način, pa zato i ima oduzimanja medalja, i poništavanja rezultata, a bogami i zabrane nastupanja. Međutim, sve to ne umanjuje lepotu ovog sporta.
Na ovom svetskom prvenstvu zablistali su Sifan Hasan, Helen Obiri, Marija Lisackene, Julimar Rohas, Mutaz Eza Baršim, Armand Duplantis, Džo Kovač, Gejl … Zaista je neobično da državna televizija ne prenosi svetsko prvenstvo. Ali, ako je zakinuta atletika, ne brinite. Biće zakinuta i gimnastika, ako se neko uopšte seća kakva je to sport. U Štutgartu se održava svetsko prvenstvo, koje mi nećemo gledati na RTS-u. Kao što ne gledamo ni plivanje. A to su bazični sportovi. Ali, zato mi znamo sa loptom sve, sve sem fudbala.

Unestite reč ili frazu koju želite da pronađete.